
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4165/2020
12.05.2021. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 540/2019 od 20.05.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 540/2019 od 20.05.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P 354/18 od 22.03.2019. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se tuženi obaveže da ukloni reklamni pano urađen u LED tehnologiji, postavljen na metalnoj podkonstrukciji od bravarskih kutija, pričvršćen za armirano betonski serklaž iznad prizemne etaže stambeno- poslovnog objekta u ..., koji je postavljen paralelno sa fasadom zgrade dimenzije 512 cm h 76,8 cm, sada lociran u prizemlju iznad poslovnog prostora koji se koristi kao .... (....) i da se obavežu tuženi da tužiocima kao solidarnim poveriocima naknade troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezani su tužioci da tuženom solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 49.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate, dok je preko dosuđenog pa do traženog iznosa od 56.500,00 dinara zahtev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen.
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gž 540/2019 od 20.05.2020. godine, žalba tužilaca je delimično usvojena i rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi preinačeno tako što su obavezani tužioci da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 21.000,00 dinara, dok je žalba tužilaca odbijena i prvostepena presuda potvrđena u preostalom pobijenom odbijajućem, a nepreinačenom delu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Naime, primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca kao izuzetno dozvoljenoj (član 404. stav 1. ZPP), jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, a tužioci u reviziji ne ukazuju na drugačije odluke drugostepenih sudova ili Vrhovnog kasacionog suda. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi činidbe, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1.ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari, podneta je 28.03.2018. godine, radi činidbe, a tužioci su u tužbi vrednost predmeta spora označili iznosom od 15.000,00 dinara.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Stavom 4. istog člana propisano je da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2). Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome je predmet tužbenog zahteva činidba, a tužioci su u tužbi vrednost predmeta spora označili iznosom od 15.000,00 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome je prema članu 479. stav 6. isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužilaca nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić