Po oceni Vrhovnog suda, ispunjeni su uslovi iz člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 18/20), za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, radi ujednačavanja sudske prakse po pitanju odgovornosti Republike Srbije za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa, koje su bez njihove krivice ostale neizvršene u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom. Sa napred navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu St 83/2010 od 22.06.2010. godine otvoren je postupak stečaja nad stečajnim dužnikom Opštom zemljoradničkom zadrugom Kovilj, zbog trajne nesposobnosti za plaćanje. U vreme otvaranja stečajnog postupka u strukturi kapitala stečajnog dužnika, društveni kapital je iznosio preko 99%, a za stečajnog upravnika imenovana je Agencija za privatizaciju – Centar za sprovođenje stečajnih postupaka. Tužilac je, kao stečajni poverilac u tom postupku prijavio svoje potraživanje prema stečajnom dužniku. Zaključkom o listi potraživanja St 83/2010 od 14.12.2010. godine tužiocu je kao stečajnom poveriocu priznato potraživanje prema stečajnom dužniku na ime neisplaćenih zarada, naknade za bolovanje i naknade za ishranu, na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Opštinskog suda u Novom Sadu P 8790/04 od 29.06.2006. godine u iznosu od 1.684.209,77 dinara. Rešenjem Privrednog Suda u Novom Sadu R4 St 261/2018 od 30.07.2018. godine, utvrđeno je da je tužiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku pred Privrednim sudom u Novom Sadu u predmetu St 83/2010 i naloženo je postupajućem sudiji da u najkraćem roku preduzme sve procesne radnje koje će delotvorno ubrzati postupak naplate priznatog potraživanja.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili, kao neosnovan tužbeni zatev tužioca. Ovo, jer su smatrali da je od pravnog značaja pitanje da li je imovina iz koje se imaju namiriti potraživanja stečajnih poverilaca, društveni kapital koji je trebao biti privatizovan primenom odredbi Zakona o privatizaciji ili se radi o imovini u zadružnoj svojini stečajnog dužnika. Po oceni nižestepenih sudova reč je o zadružnoj svojini stečajnog dužnika koja je kao oblik svojine prema članu 86. stav 1. Ustava Republike Srbije ravnopravna sa privatnom i javnom svojinom, a regulisana je članom 1. i 49. Zakona o zadrugama („Službeni list SRJ“, br. 42/96...) kao imovina stečena iz članarine zadrugara, sredstvima ostvarenim radom i poslovanjem zadruge i sredstvima koja je zadruga stekla na drugi način. Da je i članom 53. stav 1. Zakona o zadrugama („Službeni glasnik RS“, br. 112/15) propisano da imovinu zadruge čine pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, hartije od vrednosti i druga imovinska prava koja je zadruga stekla poslovanjem ili drugim pravnim poslom i predstavlja imovinu u zadružnoj svojini, a obrazuje se iz uloga ili članarina zadrugara, sredstava ostvarenih radom i poslovanjem zadruge i sredstvima koja je zadruga stekla na drugi dozvoljen način. Na osnovu izloženog, nižestepeni sudovi su zaključili da je imovina koju je stečajni dužnik OZZ „Kovilj“ stekao zadružna svojina, a ne društvena svojina, bez obzira na to što ta činjenica nije upisana u javnu knjigu o nepokretnostima i što se u vreme otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom njegova imovina vodila kao društvena svojina, sa kojih razloga su odbili, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca. Pored toga, nižestepeni sudovi su smatrali da u ovom slučaju treba primeniti dopunjeni Zaključak sa sednice Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 27.09.2019. godine, o tome da je u pogledu izvršnih dužnika koji ne spadaju u navedenu kategoriju stečajnih dužnika sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, već se radi o fizičkim i pravnim licima koja nisu osnovana na bazi društvenog ili državnog kapitala, nužno utvrđivati uzročno-posledičnu vezu između povrede prava na suđenje u razumnom roku i nenaplaćenog potraživanja, te utvrđivati da je upravo isključivi razlog nemogućnosti naplate tih potraživanja neadekvatno postupanje suda. Da je potrebno dokazati da je dužnik u trenutku postupka za naplatu imao dovoljno novčanih sredstava u imovini, da je poštujući redosled isplate mogao da se naplati da je sud efikasno postupao i preduzimao delotvorne radnje u cilju naplate propisane odgovarajućim Zakonom o izvršenju, a što tužilac u ovom postupku nije dokazao.

Osnovano se revizijom tužioca ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Naime, ostalo je nerazjašnjeno kako su i na osnovu čega nižestepeni sudovi zaključili da je reč o zadružnoj imovini stečajnog dužnika i kako ju je stečajni dužnik stekao, odnosno da imovina stečajnog dužnika nije društvena svojina. Ovo, jer je dredbama Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine („Službeni glasnik RS“, br. 49/92 i 54/96) propisano (član 1.) da poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini koje je pravno lice steklo po osnovu Zakona o agrarnoj reformi i propisima o nacionalizaciji poljoprivrednog zemljišta da je u državnoj svojini (stav 1.), a da je poljoprivredno zemljište u društvenoj svojini koje je pravno lice steklo na osnovu pravnog posla, kao sredstvo za proizvodnju, društveni kapital tog preduzeća (stav 2.). Poljoprivredno zemljište u državnoj svojini koristi preduzeće, zemljoradnička zadruga ili drugo pravno lice, koje je imalo pravo korišćenja i raspolaganja tim zemljištem na dan stupanja na snagu ovoga zakona (član 2.) U smislu novelirane odredbe ovog zakona, preduzeća koja koriste poljoprivredno zemljište iz člana 1. ovog zakona i nadležno Ministarstvo za poslove poljoprivrede, imali su zakonsku obavezu realizacije razgraničenja i sprovođenja upisa poljoprivrednog zemljišta u društvenoj svojini do 30.12.1997. godine, pa i kasnije sve do 2006. godine kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu, jer u protivnom ta sredstva postaju sredstva u državnoj svojini.

Stoga se na osnovu izloženog stanovišta nižestepenih sudova ne može definisati struktura kapitala izvršnog dužnika, odnosno nejasno je na osnovu čega su zaključili da u imovini stečajnog dužnika nema udela društvene ili državne svojine. Takođe, ostalo je neutvrđeno na osnovu čega je zemljoradnička zadruga stekla katastarske parcele nad kojima tužilac ima razlučno pravo, pošto kao stečajni dužnik nije dokazala da je u vreme otvaranja stečajnog postupka sporno zemljište predstavljalo njenu zadružnu imovinu, kojom je mogala da raspolaže nakon popisa zemljišta u društvenoj svojini. S obzirom na to da od tih bitnih činjenica zavisi pravna ocena u koju kategoriju spada izvršni dužnik, odnosno da li je reč o dužniku sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom ili je reč o pravnom licu koje nije osnovano na toj bazi, a od čega zavisi pravna ocena postojanja odgovornosti tužene za traženu naknadu imovinske štete, to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak nižestepenih sudova da tužena nije u obavezi da tužiocu naknadi predmetnu štetu.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će utvrditi da li je i kada OZZ „Kovilj“ kupila katastarske parcele odnosno da li ih je stekla nekim drugim pravnim poslom, te da li je u pogledu istih napravila deobni bilans, jer je moguća i kombinacija zadružne i državne svojine, pa pošto postupi u smislu naloga iz ovog rešenja, doneće novu odluku o tužbenom zahtevu.

S obzirom na to da odluka o troškovima postupka zavisi od ishoda odluke o glavnoj stvari, ista je ukinuta.

Sa napred navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić