Rev 4191/2021 3.1.2.8.3.2; obična šteta i izmakla korist; 3.19.2.2.5.2; određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4191/2021
17.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Radiša Jović, advokat iz ..., protiv tužene Opština Kuršumlija, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo, radi naknade za eksproprisane nepokretnosti i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 193/2021 od 10.02.2021. godine, u sednici održanoj 17.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 193/2021 od 10.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji P 148/2019 od 12.10.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je tužena obavezana da mu na ime naknade za izgubljenu dobit u prinosu kukuruza i u prinosu pšenice za period od šest godina, na kat. parcelama broj .., .. i .. KO ..., ukupne površine 0.80.43 ha, isplati ukupan iznos od 226.815,00 dinara, i na ime naknade za eksproprisane katastarske parcele broj .., .., .., .., .., .. i .. KO ..., ukupne površine 7035 m2, po ceni od 120,00 dinara po m2, ukupan iznos od 844.200,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 129.450,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 193/2021 od 10.02.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade za izgubljenu dobit za period od šest godina na katastarskim parcelama upisanim u KO ... bliže opisanim u stavu prvom izreke, isplati iznos od 226.815,00 dinara i da mu na ime naknade za eksproprisane katastarske parcele upisane u KO ..., ukupne površine od 7035 m2, isplati ukupan iznos od 844.200,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 131.625,00 dinara.

Protiv navedene pravnosnažne presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 55/14), koji se u ovom parničnom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, ali da nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac AA je bio vlasnik katastarskih parcela broj .., .., .., .., .., .. i .. KO ... . Navedene parcele su mu oduzete, odnosno eksproprisane radi izgradnje akumulacije u korist JP „Selova“, čiji je osnivač bila ovde tužena. Sudskim poravnanjem R br.10/90 zaključenim pred Opštinskim sudom u Kuršumliji, pravnosnažnim rešenjem od 13.03.1991. godine, tužiocu je određena pravična novčana naknada za eksproprisane katastarske parcele tako što su mu u svojinu date druge katastarske parcele i to broj: .., .. i .. KO ... . Ove katastarske parcele su najpre bile upisane u katastru nepokretnosti na ZZ „Budućnost“, nakon čega su administrativnim prenosom uz naknadu prenete na JP „Selova“, a potom su sudskim poravnanjem prenete tužiocu u svojinu. Tužilac je stupio u državinu ovih katastarskih parcela 1991. godine i obrađivao ih je dve godine, sve dok mu BB nije osporio pravo svojine na dve od dodeljenih mu katastarskih parcela, tako da je na njegovo usmeno upozorenje tužilac prestao da koristi i kat. parcelu broj .. . Presudom Opštinskog suda u Kuršumliji br.268/00 od 27.11.2000. godine, utvrđeno je da su BB, VV, GG i DD, vlasnici sa udelom od ½ katastarskih parcela broj .. i .. KO ... . Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka poljoprivredne struke, utvrđeno je da izgubljena dobit u prinosu pšenice i kukuruza, na kat. parcelama broj .., .. i .. KO ..., za traženi period od šest godina, iznosi ukupno 226.815,00 dinara. Na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka utvrđeno je da tržišna vrednost eksproprisanih kat. parcela, broj .., .., .., .., .., .. i .. KO ..., iznosi 120,00 dinara po m2, što za ukupnu površinu iznosi 844.400,00 dinara.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da tužiocu pripada pravična naknada za eksproprisano zemljište jer iako je dobio u svojinu drugo poljoprivredno zemljište – katastarske parcele upisane u KO ..., bez tog zemljišta je kasnije ostao, pa je zaključio da je tužena odgovorna po osnovu obaveze zaštite za pravne nedostake, odnosno odgovornosti zbog evikcije na osnovu člana 508. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), da mu naknadi nastalu štetu u imovini u utvrđenom iznosu tržišne vrednosti eskproprisanih katastarskih parcela od 844.200,00 dinara. Takođe je našao da tužiocu pripada i naknada štete na dodeljenom mu poljoprivrednom zemljištu u KO ..., na ime izgubljene dobiti u traženom periodu od šest godina, odnosno za period posle dve godine od stupanja u posed do 27.11.2000 godine, od kada je lišen mogućnosti da ih obrađuje i stiče dobit, pa je primenom člana 189. stav 3. ZOO, obavezao tuženu da mu naknadi ovu štetu na ime izgubljene dobiti u prinosu kukuruza i pšenice u utvrđenom iznosu od 226.815,00 dinara.

Drugostepeni sud je zauzeo suprotno pravno stanovište, pravilno zaključujući da tužilac postavljenim tužbenim zahtevom nije osporavao punovažnost sudskog poravnanja zaključenog u pravnosnažno okončanom vanparničnom postupku rešenjem Opštinskog suda u Kuršumliji u predmetu R br.10/90 od 13.03.1991. godine, na osnovu kojeg je postignut sporazum o naknadi za eksproprisane mu nepokretnosti, ocenivši da tužiocu zato ne može pripadati tražena naknada na ime tržišne vrednosti eksproprisanih katastarskih parcela u KO ..., kako je on postavio svoj tužbeni zahtev, budući da punovažno sudsko poravnanje – sporazum o naknadi proizvodi pravno dejstvo. Odbio je i tužiočev zahtev za naknadu štete na ime izgubljene dobiti na osnovu člana 189. stav 3. ZOO, s obzirom na to da je utvrđeno da tužilac nije ni bio lišen svojine sve tri dodeljene mu kat. parcele u KO ..., odnosno dodeljenog mu poljoprivrednog zemljišta jer je nakon donošenja navedene pravnosnažne presude ostao suvlasnik na ½ kat. parcela .. i .. KO ..., a i vlasnik cele katastarske parcele .., tako da su druga ½ navedenih parcela i cela katastarska parcela .. i dalje u njegovoj svojini. Pored toga, pravilno je zaključio primenom pravila o teretu dokazivanja na osnovu člana 231. stav 2. ZPP, da tužilac osim svog iskaza, nije pružio dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi njegova izvesna namera da se bavi poljoprivrednom delatnošću na tim parcelama, odnosno da je preduzeo neke radnje u vezi sa uzgajanjem pšenice i kukuruza, osim iskaza da je imao nameru da se bavi poljoprivrednom delatnošću ovim katastarskim parcelama. Izloženo stanovište drugostepenog suda je rezultiralo odbijanjem tužbenog zahteva tužioca u celosti.

Revizijski navodi tužioca o pogrešno primenjenom materijalnom pravu u pobijanoj presudi kojim ističe da se za eksproprisane nepokretnosti prema odredbi člana 42. Zakona o eksproprijaciji određuje naknada u novcu prema tržišnoj ceni zemljišta, nisu osnovani s obzirom da on u ovom parničnom postupku nije osporavao punovažnost sudskog poravnanja zaključenog u vanparničnom postupku pravnosnažnim rešenjem od dana 13.03.1991. godine, kojim je određena naknada za eksproprisane katastarske parcele, zbog čega egzistira pravnosnažna odluka o dodeli drugog zemljišta u svojinu, odnosno navedene tri katastarske parcele u KO ... . Prema tome, pravilno je stanovište drugostepenog suda da se kod postojanja pravnosnažnog rešenja o naknadi za eksproprisane katastarske parcele, za iste ne može zahtevati naknada njihove tržišne cene u drugom parničnom postupku.

Revident neosnovano ponavlja i ističe da je imao nameru da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom na dodeljenom mu poljoprivrednom zemljištu, sve dok presudom Opštinskog suda u Kuršumliji od 27.11.2000. godine nije utvrđeno da su druga lica suvlasnici sa udelom od ½ idealnih delova dve od tri dodeljene mu katastarske parcele, iz razloga izloženih u pobijanoj presudi koje ovaj sud u potpunosti prihvata, primenom pravila o teretu dokazivanja, a kod utvrđenja da tužilac nije bio u potpunosti lišen prava svojine na ovim katastarskim parcelama.

Pravilno je doneta i odluka o troškovima postupka, na osnovu članova 153. stav 1. i 154. stav 2. i 165. stav 2. ZPP.

Na osnovu izloženog Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić