Rev 4213/2018 3.19.1.25.2. odlučivanje o reviziji

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4213/2018
31.01.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Dragan Todorović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Prvog osnovnog suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž 440/17 od 27.03.2018. godine u sednici veća održanoj dana 31.01.2019. godine doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Subotici Gž 440/17 od 27.03.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 6427/2015 od 26.11.2015. godine odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se naloži tuženoj da mu isplati iznos od 11.113,46 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.04.2015. godine do isplate i naloženo je tužiocu da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Subotici Gž 440/17 od 27.03.2018. godine žalba tužioca izjavljena protiv presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 6427/2015 od 26.11.2015. godine je odbačena.

Protiv pravnosnažne odluke donesene u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju pozivajući se na odredbe člana 420. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14).

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu reviziju u okviru ovlašćenja iz čl. 420. u vezi čl. 408. ZPP i utvrdio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom prvostepenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi o službenoj dužnosti.

Prema stanju u spisima presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu dostavljena je tužiocu preko punomoćnika dana 31.12.2015. godine, pa je poslednji dan roka za izjavljivanje žalbe isticao 08.01.2016. godine i padao je u petak, radni dan. Tužilac je reviziju izjavio preko punomoćnika, preko pošte 12.01.2016. godine, u utorak.

Kod ovakvog stanja u spisima pravilan je zaključak nižestepenog suda da je žalba tužioca u smislu člana 479. stav 1. ZPP neblagovremena, pa je pravilno odbačena primenom člana 389. stav 1. istog zakona.

Tužilac u reviziji tvrdi da mu je prvostepena presuda preko punomoćnika dostavljena 05.01.2016. godine i poziva se na datum koji je zapisan na presudi, ali se iz povratnice, koja se nalazi u spisima jasno vidi da je godina uručenja 2015, a ne 2016.

Na osnovu izloženog, kako se ostalim revizijskim navodima pravilnost pobijanog rešenja ne dovodi u sumnju Vrhovni kasacioni sud je primenom čl. 420. u vezi čl. 408. ZPP doneo odluku kao u izreci rešenja.

Odluka o troškovima revizijskog postupka doneta je primenom čl. 165. stav 2. u vezi sa čl. 153. ZPP prema postignutom uspehu revidente u revizijskom postupku.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić