Rev 4294/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4294/2020
26.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., čiji je punomoćnik Živanović Miloš, advokat iz ..., BB, VV i GG, čiji je zajednički punomoćnik Jovan Kalajdžić, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Srbija gas“ iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Slaven Kovačević, advokat iz ., uz učešće umešača Privredno društvo „Visokogradnja inženjering“ DOO Novi Beograd, čiji je punomoćnik Bojana Bojić Morara, advokat iz ... i Kompanije „Dunav osiguranje“ ADO Beograd, Glavna filijala osiguranja Jagodina, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužienog i reviziji umešača izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2983/19 od 12.05.2020. godine, u sednici veća održanoj 26.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji umešača Kompanije „Dunav osiguranje“ ADO Beograd, kao o izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2983/19 od 12.05.2020. godine i presuda Osnovnog suda u Paraćinu P 1186/17 od 10.04.2019. godine u odnosu na umešača Kompanija „Dunav osiguranje“ Beograd.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2983/19 od 12.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 1186/17 od 10.04.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezani su tuženi JP „Srbija gas“ Novi Sad i umešači Privredno društvo „Visokogradnja inženjering“ DOO Novi Beograd i Kompanija „Dunav osiguranje“ ADO Beograd, da solidarno isplate tužiocu AA na ime naknade materijalne štete zbog sasušenja četiri stabla breze novčani iznos od 459.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe 23.11.2012. godine do isplate i zbog oštećenja betonske ograde naknadu u iznosu od 169.680,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana veštačenja 09.10.2012. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je preostali tužbeni zahtev tužioca AA, za iznos od još 140.100,00 dinara sa kamatom od utuženja do isplate, a stavom trećim odbijen zahtev tužilaca AA, BB, VV i GG za naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 500.000,00 dinara sa kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi oba umešača da tužiocima AA, BB, VV i GG solidarno isplate naknadu troškova postupka u iznosu od 219.095,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2983/19 od 12.05.2020. godine, odbijene su žalbe tuženog i žalbe oba umešača u pogledu odluke o naknadi materijalne štete u iznosu od 229.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 10.04.2019. godine i odbijene žalbe tužilaca na odbijajuću odluku o njihovim zahtevima i u navedenom je potvrđena prvostepena presuda, a preinačena je u delu o naknadi materijalne štete, odbijanjem dela tužbenog zahteva tužioca AA za naknadu materijalne štete za sasušena dva stabla breze u iznosu do 229.950,00 dinara, za zakonsku zateznu kamatu na naknadu materijalne štete počev od podnošenja tužbe 23.11.2012. godine do 10.04.2019. godine i za naknadu materijalne štete zbog oštećenja betonske ograde u iznosu od 169.680,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od veštačenja 09.10.2012. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba umešača Kompanije „Dunav osiguranje“ ADO Beograd na odluku iz stava 2 i 3 izreke prvostepene presude. Obavezan je tuženi JP „Srbija gas“ Novi Sad da naknadi troškove parničnog postupka tužiocu AA u iznosu od 224.985,00 dinara i da ovom tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 12.210,00 dinara, a odbijen kao neosnovan zahtev umešača Kompanija „Dunav osiguranje“ ADO Beograd za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju na stav 2, 3 i 4 presude drugostepenog suda, zbog nepravilno i netačno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne primene materijalnog prava. Umešač Kompanija „Dunav osiguranje“ ADO Beograd podneo je posebnu reviziju pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući da presuda o obavezi umešača da solidarno sa tuženim naknadi štetu predstavlja presedan u sudskoj praksi.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/2011 ... 18/2020) za odlučivanje o reviziji umešača jer postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, obzirom da je pogrešnom primenom materijalnog prava obavezan umešač da solidarno sa tuženim isplati tužiocu naknadu štete prouzrokovane radovima na postavljanju gasovodne mreže, iako umešač u parnici nema svojstvo stranke, a ni položaj jedinstvenog suparničara u smislu člana 210. ZPP.

Ispitujući pobijanu odluku na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija umešača osnovana.

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda u delu kojim su pored tuženog obavezani i umešači da tužiocu isplate naknadu materijalne štete u iznosu od 229.950,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.04.2019. godine do isplate i pravnosnažno odlučeno o odbijanju preostalih zahteva tužilaca u odnosu na tuženog i umešače. Osnovano se revizijom umešača Kompanija „Dunav osiguranje“ ukazuje da on sa svojstvom umešača odnosno trećeg lica u parnici ne može biti subjekt obavezivanja, kako je presudama nižestepenih sudova odlučeno, pogrešnim shvatanjem procesnog prava koje je rezultiralo pogrešnom primenom materijalnog prava.

U parnici koja teče među drugim licima, umešač na strani tuženog nema svojstvo stranke, već učesnika koji ima pravni interes da jedna od stranaka uspe, pa se toj stranci pridružuje sa ovlašćenjem na preduzimanje procesnih radnji, saglasno odredbama člana 215-218 ZPP. Kada umešač ne stupi u parnicu kao stranka umesto stranke kojoj se pridružio, shodno odredbi člana 217. stav 5. ZPP, umešač ne stiče svojstvo stranke, već zadržava svojstvo trećeg lica u parnici. Tužbeni zahtev je upravljen na tuženog, a ne može upravljen biti na treće lice u parnici, te se ni presudom ne može tretirati da je tužbenim zahtevom obuhvaćen i umešač. Obaveza na strani umešača u parnici ne nastaje. Drugačije shvatanje nižestepenih sudova je pravno neodrživo i zato su po reviziji umešača obe presude u odnosu na njega morale biti ukinute na osnovu člana 415. stav 1, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 393. stav 1. i člana 417. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije tuženog u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tužba više tužilaca kao običnih suparničara podneta je 07.12.2017. godine, najviši pojedinačni tužbeni zahtev glasi na 1.169.680,00 dinara, što predstavlja vrednost nižu od propisanog revizijskog cenzusa. Stoga, revizija tuženog nije dozvoljena prema članu 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić