
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4297/2020
22.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Mišković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., sada sa boravištem u ..., čiji je punomoćnik Vladimir Beočanin, advokat iz ..., radi delimičnog lišenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 127/20 od 26.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 22.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 127/20 od 26.03.2020. godine i presuda Osnovnog suda u Kraljevu P2 5/2019 od 20.09.2019. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P2 5/2019 od 20.09.2019. godine, usvojen je protivtužbeni zahtev AA iz ..., pa je protivtužena BB iz ..., sada sa boravištem u ..., delimično lišena roditeljskog prava u odnosu na maloletnog VV, rođenog ... godine, u pogledu prava da odlučuje o promeni prebivališta maloletnog deteta i prava na davanje dozvole za putovanje deteta u inostranstvo (stav prvi izreke); stavom drugim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 127/20 od 26.03.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene BB iz ... i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kraljevu P2 br. 5/2019 od 20.09.2019. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavila reviziju tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku i našao da je revizija osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kraljevu P2 168/17 od 06.09.2018. godine razveden je brak između parničnih stranaka, pa je određeno da samostalno roditeljsko pravo nad maloletnim VV vrši majka, a tužilac je obavezan da za izdražvanje maloletnog sina plaća mesečno 7.000,00 dinara, počev od 01.01.2018. godine pa ubuduće. Istom odlukom određen je način održavanja ličnih odnosa između oca i deteta, bliže opisan u toj presudi; određena je mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno AA da na bilo koji način uznemirava tuženu BB, koja će trajati godinu dana od pravnosnažnosti presude; odbijen je tužbeni zahtev da se tužena majka delimično liši roditeljskog prava i odlučeno je o troškovima parničnog postupka. Navedena presuda ukinuta je presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 576/18 od 27.12.2018. godine, u odnosu na delimično lišenje roditeljskog prava i parnične troškove, a u preostalom delu je potvrđena. Tužilac je viđao maloletno dete do 26.04.2019. godine, a od 27.04.2019. godine više ne, jer je tužena sa maloletnim detetom otišla u ..., ne obavestivši tužioca o tome i nije zatražila njegovu saglasnost. Sud je više puta u toku trajanja ove parnice pribavljao nalaze i mišljenja Centra za socijalni rad u Kraljevu 2017. godine, 2018. godine i 2019. godine, a na ročištima za glavnu raspravu saslušavan je više puta i predstavnik Centra za socijalni rad.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da su ispunjeni uslovi da se tužena delimično liši roditeljskog prava u pogledu odlučivanja o promeni prebivališta i prava na davanje dozvole za putovanje u inostranstvo maloletnog deteta.
Osnovano se u reviziji tužene ukazuje da je usled pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
Odredbom člana 82. Porodičnog zakona propisano je da roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti i sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava (stav 1.). Sudska odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava može lišiti roditelja jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete (stav 2.). Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i dužnosti na čuvanje, podizanje, vasipitavanje, obrazovanje i zastupanje deteta, te na upravljanje i raspolaganje imovinom deteta (stav 3.). Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na održavanje ličnih odnosa sa detetom i prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život detata (stav 4.). Članom 67. Porodičnog zakona određen je smisao roditeljskog prava. Po ovoj odredbi roditeljsko pravo izvedeno je iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti prava i interesa deteta.
U pogledu lišenja tužene (majke) roditeljskog prava (kojoj je navedno presudom povereno samostalno vršenje roditeljskog prava) bilo je neophodno utvrditi da li je izricanje te izuzetno teške mere, opravdano. Naime, nižestepeni sudovi su svoju odluku zasnovali na nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad u Kraljevu od 18.07.2017. godine, da je svrsishodno izdavanje privremene mere kojom se zabranjuje BB da zajedno sa detetom privremeno ili stalno izlazi van teritorije Republike Srbije sa ili bez saglasnosti oca maloletnog deteta, do okončanja postupka razvoda braka. Nakon toga, Centar za socijalni rad dao je nalaz i mišljenje dana 19.01.2018. godine, tražen u vezi načina održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa ocem, da ostaju pri nalazu i mišljenju od 18.07.2017. godine, da navedena zabrana traje do okončanja postupka razvoda braka, a ukoliko sud proceni da je interes da majka samostalno vrši roditeljsko pravo (što je procena Centra za socijalni rad) onda se očekuje da će majka štititi interese maloletnog deteta gde god da boravi. Međutim, nakon davanja tih nalaza i mišljenja Centar za socijalni rad u vezi sa delimičnim lišenjem roditeljskog prava tužene, dao je nalaz i mišljenje dana 17.08.2018. godine, da nije svrsishono delimično lišiti roditeljskog prava majku maloletnog VV u delu da odlučuje o promeni prebivališta i davanja dozvole za putovanja u inostranstvo, nakon čega je doneta napred navedena prvostepena presuda P2 167/17 od 06.09.2018. godine, kojom je razveden brak parničnih stranaka, samostalno vršenje roditeljskog prava povereno majci, otac obavezan da doprinosi izdržavanju maloletnog deteta, uređen je način održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem, određena je mera zaštite od nasilja u porodici ocu, odbijen je zahtev da se tužena majka delimično liši roditeljskog prava i odlučeno o troškovima parničnog postupka. Ista je ukinuta presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 576/18 od 27.12.2018. godine, u odnosu na delimično lišenje roditeljskog prava i parnične troškove, a u preostalom delu je potvrđena. U ponovnom postupku prvostepeni sud je pribavio još dva nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad u Kraljevu od 04.02.2019. godine i 06.06.2019. godine, u kojima se izjasnio da ostaje u svemu pri nalazu i mišljenju od 17.08.2018. godine i argumentaciji koja je pažljivo definisana da nije svrsishodno delimično lišiti majku roditeljskog prava u traženom delu, nakon čega je na glavnoj raspravi održanoj dana 20.06.2019. godine ponovo saslušan i predstavnik Centra za socijalni rad koji se izjasnio da Centar ostaje pri datim nalazima i mišljenjima, da nije u interesu da dete ne viđa oca, ali, s obzirom na promenjene okolnosti, otac može tražiti izmenu odluke o modelu viđenja sa detetom.
Iz navedenog proizilazi da su nižestepeni sudovi svoju odluku zasnovali na nalazu i mišljenju Centra za socijalni rad datu povodom izdavanja privremene mere, koje mišljenje je dato do okončanja postupka razvoda braka i povere deteta, a propustili su da cene i nalaze i mišljenja Centra za socijalni rad koji su dati u odnosu na delimično lišenje roditeljskog prava.
Pravilnom primenom odredbe člana 270. Porodičnog zakona, sudovi su u ovoj parnici obezbedili učešće nadležnog organa starateljstva, ali pri odlučivanju nisu vršili ocenu istih, niti su vršili ocenu najboljeg interesa deteta. Odluka suda o delimičnom lišenju roditeljskog prava mora da sadrži ocenu najboljeg interesa deteta sveobuhvatnom kompleksnom analizom svih okolnosti konkretnog slučaja i kritičkom analizom svih izvedenih dokaza, pa i nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad, jer se tek uvidom u okolnosti konkretnog slučaja može doneti pravilna i zakonita odluka. U ovom slučaju navedeno je izostalo, jer je bilo neophodno utvrditi i da li tužena svojim ponašanjem narušava zaštitu ličnosti života i najboljeg interesa deteta, odnosno da li onemogućava redovno životno funkcionisanje detata, a propustio je u tom smislu da utvrdi i razloge odlaska tužene sa maloletnim detetom van zemlje (koji su po njenim navodima ekonomske prirode u najboljem interesu deteta, a tužena i maloletno dete imaju dvojno državljanstvo).
U ponovnom postupku prvostepeni sud će otkloniti ukazane nepravilnosti i shodno obavezi iz člana 6. Porodičnog zakona vodiće računa o najboljem interesu maloletnog deteta stranaka i doneće pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer ista zavisi od konačnog ishoda parnice.
Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci rešenja, primenom člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija,
Slađana Nakić Momirović, s.r
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić