Rev 4306/2019 3.1.2.8.4; naknada nematerijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4306/2019
21.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović advokat iz ..., protiv tužene Repbulike Srbije – Visoki savet sudstva, Privredni sud u Sremskoj Mitrovici, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade nematerijalne štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gžrr 77/2019 od 07.08.2019. godine, u sednici veća održanoj 21.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gžrr 77/2019 od 07.08.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Gžrr 77/2019 od 07.08.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici Prr 93/19 od 05.06.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezana tužena da tužiocu da na ime novčanog obeštećenja-neimovinske štete koje je tužiocu izazvana povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke je odbijen kao neosnovan deo tužbenog zahteva preko dosuđenog pa do traženih 3.000 evra sa pripadajućom kamatom, a stavom trećim izreke je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove spora u iznosu od 59.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Viši sud u Sremskoj Mitrovici je presudom Gžrr 77/2019 od 07.08.2019. godine delimično žalbu tužioca usvojio a delimično odbio dok je žalbu tužene usvojio i prvostepenu presudu preinačio u pobijenom delimično usvajajućem- obavezujućem delu odluke o glavnoj stvari ( stav 1. izreke) i u pobijenom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari (stav 2. izreke) tako što je iznos od 300 evra povisio na iznos od 900 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu NBS sa zakonskom zateznom kamatom od prvostepenog presuđenja pa do konačne isplate, dok je u preostalom delu odbio kao neosnovan tužbeni zahtev i u pobijenom obavezujućem delu odluke o troškovima parničnog postupka tako što je snizio dosuđeni iznos na iznos od 23.400,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate a u preostalom delu odbio zahtev. Obavezana je tužena da tužiocu isplati iznos od 4.320,00 dinara na ime troškova žalbenog postupka a tužilac tuženoj da isplati iznos od 12.000,00 dinara na ime troškova žalbenog postupka.

Protiv navedene drugostepene presude – dela kojim je odlučeno o troškovima žalbenog postupka, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP, radi usaglašavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja u opštem interesu ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca.Pobijeno rešenje ne odstupa od opšte prihvaćenog stava da se pravo na nakandu troškova nastalih u jednom postupku (postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku) postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ne može ostvarivati u drugom postupku (postupku za novčano obeštećenje ili naknadu materijalne štete nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku). Osim toga, tužiočevo pravo na naknadu troškova postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku – advokatske nagrade za sastav prigovora radi ubrzanja postupka, nije uskraćeno, jer je pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Sremskoj Mitrovici R4 St. 50/2018 od 31.05.2018. godine odbijen zahtev za naknadu troškova postupka za sastav tog podneska.

Iz navedenih razloga je odučeno kao u pravom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije a osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, o dozvoljenosti revizije u imovinskopravnim sporovima odlučuje se prema vrednosti predmeta spora. Odredbom čl. 28. ZPP propisano je da kada je za pravo na izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).

Tužiočevom revizijom pobija se rešenje drugostepenog suda kojim je odlučeno o troškovima postupka po žalbi. Imajući izloženo u vidu, revizija nije dozvoljena, zbog čega je primenom čl. 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

U postupku po reviziji protiv odluke o troškovima postupka ne primenjuje se odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, kojom je propisano da je revizija uvek dozvoljena kada je drugostepeni sud preinačio drugostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Na osnovu odredbe člana 413. ZPP je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić