Rev 434/2020 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 434/2020
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr. Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Mladenović, advokat iz ..., protiv tuženih VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Slobodan Kocić, advokat iz ..., radi vraćanja kapare, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3983/19 od 13.09.2019. godine, u sednici održanoj 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženih, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3983/19 od 13.09.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužilaca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 575/18 od 01.03.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani tuženi da tužiocima solidarno, na ime kapare, isplate iznos od 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, kako je izrekom navedeno. Stavom drugim izreke, u preostalom delu je odbijen tužbeni zahtev do traženog iznosa od 6.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 107.380,00 dinara, u roku od 15 dana od prijema presude, u suprotnom obavezuju se na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 54.000,00 dinara, kako je izrekom navedeno.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž 3983/19 od 13.09.2019. godine, odbio žalbu tuženih i potvrdio prvostepenu presudu, u stavu prvom izreke. Preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke, tako što se obavezuju tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 87.600,00 dinara, u roku od 15 dana, u suprotnom obavezuju se da tužiocima na iznos troškova od 54.000,00 dinara plate zakonsku zateznu kamatu od izvršnosti do isplate, dok se zahtev za isplatu zakonske zatezene kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od presuđenja do izvršnosti, odbija kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o izjavljenoj reviziji odlučuje saglasno članu 404. stav 1. ZPP, bez obrazloženih razloga zašto da Vrhovni kasacioni sud prihvati odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava(posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. ZPP, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, odnosno za novim tumačenjem prava, već se radi o rešenju konkretnog činjeničnog i pravnog pitanja. Pri tom, uz reviziju nisu priložene pravnosnažne sudske odluke, kojima je na drugačiji način odlučeno o istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, čime bi eventualno bila opravdana potreba za ujednačenjem sudske prakse.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U tužbi radi duga na ime vraćanja kapare, podnetoj 12.02.2018. godine, vrednost predmeta spora iznosi 6.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 404. stav 2. i 413. ZPP, odlučeno je kao u stavovima prvom i drugom izreke rešenja.

Na dozvoljenost revizije bez značaja je što je drugostepeni sud preinačio prvostepenu odluku o troškovima spora. U takvoj situaciji se ne primenjuje novelirana odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, po kojoj je revizija dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Tužiocima ne pripadaju troškovi odgovora na reviziju jer isti, u smislu člana 154. ZPP, nisu bili nužni za vođenje parnice, zbog čega je odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević. s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić