
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4379/2020
04.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i dr. Ilije Zindovića, članova veća, u sporu po tužbi tužilja AA, BB i VV, svi iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Psodorov, advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Jelić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž br. 19665/18 od 29.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 04.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilja izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž br. 19665/18 od 29.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž br. 19665/18 od 29.05.2019. godine preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P br. 1762/17 od 06.06.2018. godine, tako što je odbijen zahtev tužilja za kamatu na dosuđene iznose glavnog duga od 552,11 DEM odnosno 282,29 evra i 24.447,87 DEM odnosno 12.500 evra. Preinačena je i odluka o troškovima postupka, tako što su tužilje obavezane da tuženom naknade troškove prvostepenog postupka u iznosu od 147.000,00 dinara, a obavezane su i na naknadu troškova drugostepenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.
Protiv navedene presude tužilje su, pozivajući se na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 407. Zakona o parničnom postupku, izjavile reviziju zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. u vezi sa članom 403. stav 2. i stav 28. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14) i odlučio da revizija nije dozvoljena jer je izjavljena protiv presude protiv koje se ne može izjaviti.
Prema odredbi člana 410. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti. Članom 28. Zakona o parničnom postupku propisano je da kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir kod ocene prava na izjavljivanje revizije, ako ne čine glavni zahtev.
Tužba je u predmetnom sporu podneta radi isplate novčanih potraživanja kao glavnog duga sa kamatom i troškovima postupka kao sporednim potraživanjima.
Nema mesta primeni člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje da je revizija uvek dozvoljena kada drugostepeni sud preinači presudu i odluči o zahtevima stranaka. Obzirom da je u konkretnom sporu preinačena prvostepena presuda samo u pogledu sporednih traženja, kamate i troškova postupka, navedena odredba se ne primenjuje, jer navedena potraživanja nisu relevantna za ocenu prava na izjavljivanje revizije.
Na osnovu izloženog i člana 413. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud je reviziju odbacio kao nedozvoljenu.
Predsednik veća-sudija,
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić