
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4403/2022
22.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca Direkcije za građevinsko zamljište i izgradnju Beograda, sa sedištem u Beogradu, čiji je zastupnik Pravobranilaštvo grada Beograda, protiv tuženih AA, koju zastupa BB, VV i BB, svih iz ..., kao pravnih sledbenika pokojnog GG, radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4603/21 od 06.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 22.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 4603/21 od 06.10.2021. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14959/19 od 11.02.2021. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14959/19 od 11.02.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obavežu tuženi da tužiocu solidarno isplate 13.979.946,76 dinara, kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnog duga od 5.595.476,43 dinara od 29.12.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca da se obavežu tuženi da mu naknade troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4603/21 od 06.10.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi su podneli odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 506. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je ocenio da je revizija osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravni prethodnik tuženih GG(koji je preminuo tokom ovog postupka) je bio zemljišno-knjižni vlasnik objekta u Beogradu, u ulici ..., na kat. parceli .. KO ..., i nosilac prava korišćenja zemljišta na toj parceli. Rešenjem nadležnog organa uprave (pravnosnažno 01.07.2004. godine) odobreno mu je kao investitoru rušenje postojećeg i izgradnja stambeno-poslovnog objekta spratnosti PO+P+3 na navedenoj lokaciji. Pravni prethodnik tuženih je prethodno 05.09.2003. godine zaključio ugovor o zajedničkoj izgradnji za istu lokaciju sa „Company Vuković – Export Import“ DOO, kojim je to pravno lice preuzelo obavezu finansiranja, pripreme i izgradnje novog objekta po sistemu „ključ u ruke“ kao i da plati sve zakonom propisane participacije i naknade (član 5.), a koju obavezu je potom prenelo na GP „Stanković“ ugovorom o zajedničkoj izgradnji od 18.02.2004. godine.
Nakon pravnosnažnosti odobrenja za izgradnju, između ovde tužioca Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju JP, s jedne strane i pravnog prethodnika tuženih GG kao investitora i GP „Stanković“ DOO kao jemca – platca, s druge strane, zaključen je dana 11.11.2004. godine ugovor (usled očigledne omaške u pisanju prvostepene i drugostepene presude navedeno 11.11.2014. godine), zaveden pod br. 39635/49863-11-3, kojim se investitor opredelio da plati naknadu za uređenje građevinskog zemljišta na rate, uz obavezu jemca – platca da utvrđenu naknadu plati na račun naveden u ugovoru i to prvu ratu od 1.046.864,97 dinara do 08.11.2004. godine, a ostatak duga u visini od 9.420.884,79 dinara u 35 rata po 269.168,14 dinara, sa pripadajućom valorizacijom (član 4.), a ukoliko jemac – platac ne uplati ugovorenu obavezu Direkcija će izdati naloge za naplatu na teret dužnika (član 5.). Ugovorena je solidarna odgovornost investitora i jemca-platca za obaveze po tom ugovoru (član 9.). Dana 08.11.2004. godine GP „Stanković“ izvršilo je uplatu iznosa od 1.046.864,97 dinara na račun Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograd JP, ovde tužioca.
Nakon toga, između pravnog prethodnika tuženih GG kao investitora i GP „Stanković“ DOO Beograd kao suinvestitora zaključen je 29.12.2004. godine ugovor o suinvestiranju i izgradnji objekta, čiji je predmet regulisanje međusobnih prava i obaveza u vezi nekretnine na ovoj lokaciji i finansiranja zajedničke izgradnje, prema kojem investitor učestvuje u finansiranju ulaganjem svog imovinskog prava odnosno prava svojine na postojećem objektu i prava korišćenja navedene kat. parcele, obavezujući se da radi realizacije i izgradnje objekta i davanja potrebne saglasnosti i ovlašćenja omogući suinvestitoru da u njihovo ime i za zajednički račun podnese odgovarajuće zahteve i pribavi potrebnu dokumentaciju (član 3.), dok suinvestotor učestvuje u finansiranju i izgradnji planiranog i odobrenog objekta na navedenoj lokaciji tako što će, između ostalog, regulisati sa Direkcijom za građevinsko zemljište i izgradnju Grada Beograda J.P. naknadu za uređenje građevinskog zemljišta (član 4.).
Veštačenjem preko sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke od 29.12.2016. godine, utvrđeno je da ukupan iznos duga na dan 29.12.2016. godine, iznosi 979.946,76 dinara, koji dug se sastoji od dospelih neuplaćenih valorizovanih rata i zakonske zatezne kamate (na neuplaćenu glavnicu se odnosi 5.559.476,43 dinara, a na zakonske zatezne kamate 8.420.470,33 dinara), u skladu sa kojim nalazom je tužilac izvršio preinačenje tužbe podneskom od 10.02.2017. godine. Prema izveštaju Skeretarijata za poslove ozakonjenja objekata Grada Beograda od 15.05.2020. godine, kupci stanova u ulici ... vode postupke za legalizaciju celog objekta, pri čemu su neki od njih stanove kupovali od GP „Stanković“, a naknada za uređenje građevinskog zemljišta nije izmirena. Stambena zgrada na parceli .. u ulici ..., prema izvodu iz RGZ od 20.07.2014. godine, upisana je kao objekat izgrađen bez odobrenja za izgradnju, odnosno objekat izgrađen bez dozvole.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su našli da je tužbeni zahtev neosnovan. Prvostepeni sud je pozivajući se na odredbu člana 103. u vezi člana 12. Zakona o obligacionim odnosima zaključio da su ništave odredbe ugovora zaključenog 11.11.2004. godine između tužioca i pravnog prethodnika tuženih GG kao investitora i GP „Stanković“ kao jemca-placa na kojima tužilac zasniva svoje potraživanje, i to: člana 4. (kojim je ugovoreno da obaveza plaćanja naknade za građevinsko zemljište pada na jemca-placa), člana 5. stav 1. (po kojoj je jemac - platac dužan da dostavi instrumente za obezbeđenje plaćanja), člana 5. stav 2. (kojom je ugovoreno da će tužilac izdati naloge za naplatu) i člana 9. (kojom je ugovorena solidarna odgovornost investitora i jemca platca za obaveze po ugovoru) smatrajući da su suprotne načelu savesnosti i poštenja. Prema stavu prvostepnog suda, imajući u vidu sadržinu odredbe člana 4. stav 2. Ugovora o zajedničkoj izgradnji zaključenog između pravnog prethodnika tuženih GG i GP „Stanković“ od 29.12.2004. godine, GP „Stanković“ je preuzelo obavezu plaćanja svih troškova i participacije shodno članu 484. stavovi 1., 2. i 3. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). S tim u vezi, prvostepeni sud je imao u vidu i da je pravni prethodnik tuženih 05.09.2003. godine zaključio ugovor o zajedničkoj izgradnji za istu lokaciju sa „Company Vuković – Export Import“ DOO, kojim je to pravno lice preuzelo obavezu finansiranja, pripreme i izgradnje novog objekta po sistemu „ključ u ruke“ kao i da plati sve zakonom propisane participacije i naknade (član 5.), a koju obavezu je potom prenelo na GP „Stanković“ ugovorom o zajedničkoj izgradnji od 18.02.2004. godine i tako preuzeta obaveza je ušla u ugovor o suinvestiranju i izgradnji objekta koji je zaključen 29.12.2004. godine između pravnog prethodnika tuženih GG i GP „Stanković“, iz čega proizlazi da je GG samo formalno označen kao suinvestitor.
Drugostepeni sud je dodatno smatrao da je osnovan istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženih jer na njima ne leži obaveza izmirenja naknade za gradsko-građevinsko zemljište prema tužiocu, već je ta obaveza isključivo na preduzeću GP „Stanković“ DOO. Po nalaženju tog suda nezavisno od toga što je prema Zakonu o planiranju i izgradnji, važećem u vreme zaključenja predmetnog ugovora od 11.11.2004. godine, kao i prema sada važećem Zakonu o planiranju i izgradnji sada pok.GG, pravni prethodnik tuženih, kao investitor obveznik plaćanja naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, i što je članom 9. navedenog ugovora kao tipskog ugovora, koji je sačinio tužilac, konstatovano solidarna odgovornost investitora i jemca-platca, stvarna pravna pozicija pravnog prethodnika tuženih je zapravo bila regulisana članom 4. navedenog ugovora kojim je obavezan jemac-platac da utvrđenu naknadu uplati na račun tužioca i to po dinamici kako je to napisano u članu. Kako je jemac platac GP „Stanković“ izvršio uplatu prve rate u visini od 10% od ukupno utvrđenog iznosa, to se u skladu sa odredbom člana 446. stav 1. ZOO pretpostavlja da je poverilac - ovde tužilac, dao svoj pristanak (ako je bez ograde primio ispunjenje obaveze od preuzimaca koje je on učinio u svoje ime), a obaveza pravnog prethodnika tuženih je prestala da postoji. Kod iznetog, bez uticaja je okolnost što su u članu 9. istog ugovora pravni prethodnik tuženih i GP „Stanković“ označeni kao solidarni dužnici imajući u vidu da se radi o tipskom ugovoru, uobičajene forme u tom smislu, jer je stvarna volja ugovornih strana regulisana članom 4. ugovora i bila je da kroz preuzimanja duga od strane suinvestitora GP „Stanković“ obaveza investitora GG koja se odnosi na plaćanje naknade za gradsko-građevinsko zemljište prestane. Po nalaženju istog suda navedeno stanovište ima svoje uporište u odredbi člana 1004. stav 3. ZOO kojim je pravni položaj jemca-platca solidarne prirode sa obavezom glavnog dužnika što je u konkretnom slučaju članom 4. predmetnog ugovora transformisano u isključivu obavezu jemca-pltaca u pogledu isplate ugovorenog iznosa u predviđenoj dinamici, našta ukazuje i okolnost da je sam tužilac tužbom kojom je pokrenuo ovu parnicu kao tuženog označio i pomenuto pravno lice, što predstavlja njegovu zakonsku obavezu u smislu citirane zakonske odredbe.
Po oceni Vrhovnog suda zaključak nižestepenih sudova ne može prihvatiti kao pravilna jer je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
Prema odredbi člana 74. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", br. 47/03 i 34/06), važećeg u vreme izdavanja građevinske dozvole pravnom prethodniku tuženih i zaključenja ugovora od 11.11.2004.godine, naknadu za uređivanje građevinskog zemljišta plaća investitor. Prema odredbi stava 2. visina naknada za uređivanje građevinskog zemljišta utvrđuje se ugovorom koji zaključuje opština, odnosno preduzeće ili druga organizacija iz člana 72. stav 3. ovog zakona i investitor, na osnovu pripremljenih merila koje utvrđuje opština. Prema stavu 3. ugovorom iz stava 2. ovog člana uređuju se međusobni odnosi u pogledu uređivanja građevinskog zemljišta, visina naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, dinamika plaćanja naknade, kao i obim, struktura i rokovi za izvođenje radova na uređivanju zemljišta.
Prema članu 446. stav 1. ZOO preuzimanje duga, vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao poverilac. Prema stavu 2. ovog člana, o zaključenom ugovoru može poverilac izvestiti svakog od njih i svakom od njih može poverilac saopštiti svoj pristanak na preuzimanje duga. Prema stavu 3., pretpostavlja se da je poverilac dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje preuzimaoca, koji je ovaj učinio u svoje ime. Prema stavu 4. ugovarači kao i svako od njih posebno mogu pozvati poverioca da se u određenom roku izjasni da li pristaje na preuzimanje duga, pa ako se poverilac u određenom roku ne izjasni smatra se da nije dao svoj pristanak. Prema stavu 5. ugovor o preuzimanju duga ima dejstvo ugovora o preuzimanju i ispunjenju za vreme dok poverilac ne bude dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga, kao i ako on odbije da da pristanak. Prema članu 448. stav 1. istog zakona, pruzimanjem duga preuzimalac stupa na mesto pređašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obaveze.
Prema članu 1004. stav 1. ZOO od jemca se može zahtevati ispunjenje obaveze tek nakon što je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pismenom pozivu (supsidijerno jemstvo). Prema stavu 3. istog člana, ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara poveriocu kao glavni dužnik za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojicu u isto vreme (solidarno jemstvo).
Kako je predmet tužbenog zahteva izvršenje ugovora u čijem zaključenju je učestvovao tužilac s jedne strane i sada pok. GG, pravni prethodnik tuženih, kao investitor i GP „Stanković“ DOO kao jemac platac (u odnosu na kojeg je postupak u ovoj parnici pravnosnažno prekinut), te kako se GP „Stanković“ obavezao kao jemac- platac, to po oceni Vrhovnog suda on odgovara poveriocu kao glavni dužnik za celu obavezu, ali poverilac shodno članu 1004. stav 3. može zahtevati njeno ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vreme (solidarni jemci) što je tužilac učinio podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Suprotno stanovištu nižestepenih sudova, po oceni Vrhovnog suda u konkretnom slučaju nije došlo do preuzimanja duga pravnog prethodnika tuženih kao investitora na kome leži zakonska obaveza plaćanja naknade za uređenje građevinskog zemljišta shodno važećim zakonskim propisima, u konkretnom slučaju na osnovu člana 74. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji ("Službeni glasnik RS", br. 47/03 i 34/06), dok se ugovorom između Direkcije i investitora uređuju visina, način i rokovi isplate naknade (član 74. stav 3.). Shodno iznetom, bez uticaja je to što je tužilac prihvatio uplatu koju je GP „Stanković“ DOO izvršio i pre zaključenja ugovora 11.11.2004.godine između Direkcije za građevinsko zemljište, ovde tužioca, i investitora GG i GP „Stanković“ DOO kao jemca platca, koje pravno lice do tada nije ni bilo u ugovornom odnosu sa investitorom. Prihvatanjem te uplate samo je smanjen dug investitora, pri čemu je i pored te uplate koja je bila poznata i tužiocu i pravnom prethodniku tuženih, pravni položaj investitora GG kao obeznika plaćanja naknade po samom zakonu nije promenjen. Kako je GG (pravni prethodnik tuženih) kao investitor učestvovao u zaključenju više ugovora, jedan od tih ugovora je zaključen i pre nego što je dobio odobrenje za izgradnju, odnosno pre nego što je isto postalo pravnosnažno, to mu nisu mogle ostati nepoznate pravne posledice tako zaključenih ugovora.
Međutim, nižestepeni sudovi su zbog pogrešnog stanovišta da je tužbeni zahtev neosnovan propustili da cene odredbu člana 222. Zakona o nasleđivanju kojom je propisano da naslednik odgovara za ostaviočeve dugove do visine vrednosti nasleđene imovine, dok je odredbom člana 224. stav 1. istog zakona propisano da naslednici solidarno odgovaraju za ostaviočeve dugove, svaki do visine vrednosti svog naslednog dela, bez obzira da li je izvršena deoba nasledstva.
Iz navedenih odredaba zakona proizlazi za naslednik po sili zakona odgovara za dugove do visine aktive zaostavštine koju stiče. Samim tim, obim odgovornosti naslednika za dugove ceni se prema vrednosti koju je zaostavština imala u trenutku pozivanja na nasleđe, dok se potraživanje ostaviočevih poverilaca koja prelaze visinu naslednog dela po sili zakona gase i postaju naturalna obligacija.
Shodno izloženom, sudovi nisu utvrdili vrednost aktive zaostavštine sada pok. GG (pravnog prethodnika tuženih), koji su nakon njegove smrti rešenjem o nasleđivanju Trećeg opštinskog suda u Beogradu O 2417/09 od 07.12.2009. godine, oglašeni za naslednike na njegovoj imovini.
Kako iz navedenih razloga, zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje u pogledu obima odgovornosti tuženih kao naslednika za ostaviočeve dugove prema tužiocu kao poveriocu ostalo nepotpuno utvrđeno, to nije bilo uslova za preinačenje presude, pa je na osnovu člana 416. stav 2. odlučeno kao u izreci.
U ponovnom postupku nižestepeni sudovi će postupiti u skladu sa primedbama iz ovog rešenja i doneti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.
Predsednik veća-sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković