Rev 4452/2018 3.1.2.18 prodaja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4452/2018
25.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Branka Stanića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Endre Horvat, advokat u ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Vladislava Grče, advokat u ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2487/18 od 14.06.2018. godine, u sednici veća održanoj 25.09.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu broj Gž 2487/18 od 14.06.2018. godine tako što se odbija žalba tužilje i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Novom Sadu broj P 2028/17 od 19.02.2018. godine.

OBAVEZUJE SE tužilja da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 125.295,00 dinara, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu broj P 2028/17 od 19.02.2018. godine je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da tužilji isplati na ime duga iznos od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, po srednjem kursu NBS na dan isplate sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 01.09.2013. godine do konačne isplate i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom računajući od dana presuđenja, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana. Obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.375,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom broj Gž 2487/18 od 14.06.2018. godine, usvojio žalbu tužilje pa je preinačio prvostepenu presudu tako što je usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao tuženu da tužilji na ime duga isplati iznos od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 01.09.2013. godine, pa do konačne isplate i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 179.409,00 dinara u roku od 15 dana. Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 119.784,00 dinara u roku od 15 dana.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog netačno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011 i 55/2014), pa je ocenio da je revizija tužene dozvoljena i da je osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju parnične stranke su zaključile kupoprodajni ugovor 28.08.2012. godine kojim je tužilja prodala celu nekretninu tuženoj koja je upisana u ln. br. ... KO ..., parcela broj ... zemljište pod zgradom, što u prirodi predstavlja porodičnu stambenu zgradu sa dve pomoćne zgrade sagrađene na toj parceli u ... u ulici ... broj ... po ceni od 36.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, te joj je dala saglasnost da se može bez daljeg pitanja uknjižiti kao vlasnik kupljene nekretnine u RGZ SKN Novi Sad 2, ... . Ugovoreno je da će se kupoprodajna cena isplatiti tako što će tužena da isplati dinarsku protivvrednost od 26.000 evra, a preostali iznos od 10.000 evra najkasnije do 01.09.2013. godine. Članom 5. ugovora su se parnične stranke saglasile da isplata preostalog dela ugovorene kupoprodajne cene predstavlja bitan deo ugovora čije nepoštovanje povlači raskid ugovora, ali da se prodavac neće koristiti pravom raskida u slučaju da se preostali deo ugovorene kupoprodajne cene ne plati u roku samo ukoliko kupac o svom isključivom trošku izvrši preparcelaciju parcele broj ... na taj način što će istu podeliti i formirati građevinsku parcelu površine najmanje 300 m2 podobnu za ostvarenje prava gradnje na njoj i tako novoformiranu parcelu preneti o svom trošku u vlasništvo prodavca najkasnije do 30.10.2013. godine jer će u suprotnom prodavac primeniti pravo na raskid ugovora. Ovaj ugovor je overen od strane nadležnog suda istoga dana i tužilja je tuženoj predala posed jer joj je tužena isplatila ugovorenih 26.000 evra.

Postupak preparcelacije zemljišta tužena je započela krajem 2015. godine o čemu je obavestila tužilju. Tužilja je geometru VV dala punomoćje za realizaciju preparcelacije i u nekoliko navrata se raspitivala o toku postupka. Postupak izrade elaborata odvijao se prema dinamici kojom je tužena uplaćivala sredstva u tu svrhu. Sve troškove vezane za postupak preparcelacije plaćala je tužena, a geometar VV je elaborate predavao u zavisnosti od toga kada je tužena izvršila uplatu. Tužena je platila i troškove za izvršeni elaborat nakon čega su sve stranke dobile rešenje nadležnog organa, te je postupak preparcelacije završen pre podnošenja tužbe. Tužilja je videla da se na parceli izvode radovi i da je postavljena ograda iza kuće da se odvoje dve parcele. Tužilja je tuženoj 02.09.2016. godine uputila opomenu pred utuženje putem punomoćnika. Tužena je odgovorila na tu opomenu 09.09.2016. godine u kojoj je navela da se tužilja nizom kolkudentnih radnji saglasila o tome da se rokovi predviđeni ugovorom prolongiraju, kao i da je tokom 2015. i 2016. godine aktivno učestvovala u postupku preparcelacije i da je samim tim održala dogovor sa tužiljom. Navela je da je postupak preparcelacije u završnoj fazi i da je svesna da su navedeni rokovi istekli pre tri godine i da je zato spremna da tužilji isplati iznos kamate od 2.303 evra.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužilje zato što je tužena izvršila preparcelaciju čime je postupila po ugovoru, a tužilja se predomislila u trenutku kada su bili ispunjeni uslovi za realizaciju onog što je bilo predviđeno ugovorom, pa je odbila da primi parcelu i da prihvati da na taj način tužena ispuni obavezu po ugovoru, a da je bilo očigledno da je tužilja pristala na produženje rokova. Ocenio je ponašanje tužilje kao nesavesno jer je u trenutku kada je trebala da primi novoformiranu parcelu, odnosno da zaključi ugovor o prenosu prava vlasništva na novoformiranoj parceli kako je to bilo predviđeno članom 5. zaključenog ugovora, odbila da to učini i tada je zatražila raskid ugovora.

Drugostepeni sud je zauzeo suprotno stanovište. Ocenio je da se ovaj pravni odnos može razrešiti na osnovu člana 409. Zakona o obligacionim odnosima-ZOO, da je tužilja kao poverilac fakultativne obaveze iz člana 410. stav 1. ZOO ovlašćena da zahteva od tužene samo dugovani predmet, a to je u konretnom slučaju iznos od 10.000 evra, jer tužena tu svoju ugovornu obavezu nije izvršila, niti se nje oslobodila time što je obavila preparcelaciju, te da je u tom smislu (ne) savesnost tužilje, na koju se prvostepeni sud poziva bez značaja, pa je na osnovu člana 17. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima obavezao tuženu da isplati ostatak kupoprodajne cene.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da tužena osnovano revizijom pobija drugostepenu odluku. Iz sadržine ugovora proizilazi da je ugovorena isplata neisplaćenog dela kupoprodajne cene od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti najkasnije do 01.09.2013. godine. Takođe je ugovoreno da se tužilja neće koristiti pravom da raskine ugovor ukoliko tužena o svom trošku izvrši preparcelaciju tako što će kupljenu parcelu podeliti na dva dela, formirati parcelu od najmanje 300 m2 (podobnu za ostvarenje prava gradnje na toj parceli) i tako novoformiranu parcelu preneti o svom trošku na ime tužilje i to najkasnije do 30.10.2013. godine, jer će u suprotnom prodavac primeniti pravo na raskid ugovora. Tužilja svoje pravo na raskid ugovora nije nikada upotrebila iako su rokovi za ispunjenje protekli. Naprotiv, ona je prihvatala zakašnjenje tužene ne samo u isplati dela kupoprodajne cene do čega nikada nije došlo, nego do preduzimanja radnji u vezi sa preparcelacijom. Naime, tužilja je dala punomoćje da se započne postupak, kontaktirala je nekoliko puta geometra raspitujući se kako teku stvari u pripremi elaborata i tako je postupala sve do 2016. godine kada su se konačno stekli uslovi za preparcelaciju i kada je trebala da zaključi ugovor sa tuženom da se ova novoformirana parcela prenese na njeno ime. Tada se tužilja predomislila i zato je ona nesavesna kao što je to pravilno ocenio prvostepeni sud. Iz člana 409. ZOO proizilazi da dužnik (tužena) ima pravo da ispuni jednu od ugovorenih obaveza sve dok poverilac u postupku prinudnog izvršenja ne dobije potpuno ili delimično predmet obaveze. Prinudnog izvršenja nije u konkretnom slučaju bilo. Tužena je i nadalje u posedu kuće koju je kupila, isplatila je više od 2/3 kupoprodajne cele, izvršila je preparcelaciju zemljišta i ponudila je tužilji pravni i faktički prijem novoformirane parcele kako bi se oslobodila ugovorne obaveze. Iz iznetih razloga tužilja više nema pravo da izvrši izbor, već je dužna da od tužene primi novoformiranu parcelu koju je bez razloga odbila.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.

Kako je Vrhovni kasacioni sud preinačio nižestepene presude, to je na osnovu člana 165. stav 2. ZPP odlučio o svim troškovima postupka, pa je obavezao tužilju da tuženoj nadoknadi troškove u ukupnom iznosu od 125.295,00 dinara.Troškovi postupka se odnose na sastav odgovora na tužbu u visini od 11.250,00 dinara, za pristup na 5 održanih ročišta po 12.750,00 dinara (63.750,00 dinara), za pristup na jedno ročište koje nije održano u visni od 7.125,00 dinara, za sastav revizije 22.500,00 dinara, a čija je visina odmerena na osnovu tarifnog broja 13, 15. i 16. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 121/12), kao i troškove sudske takse za reviziju u iznosu od 8.268,00 dinara i za taksu na revizijsku odluku u iznosu od 12.402,00 dinara prema tarifnom broju 1. tačka 5, tarifnom broju 2. tačka 11. Taksene tarife Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“ broj 28/94... 106/15). Odluka o troškovima parničnog postupka je doneta u skladu sa uspehom tužene u sporu, prema vrednosti spora 1.200.000,00 dinara, a na osnovu člana 153. stav 1, 154. stav 1. i 163. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić