Rev 4469/2021 3.1.1.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4469/2021
17.11.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Maja Đelić, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., sa boravištem u ..., čiji je punomoćnik Jelena Simonović, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilja, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1527/21 od 18.05.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1527/21 od 18.05.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Prokuplju P 499/19 od 01.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je u celosti kao neosnovan tužbeni zahtev tužilja kojim su tražile da sud utvrdi da zajedničku imovinu stečenu u braku u udelima od po ½ sada pok. GG, biv. iz ... i tuženog VV iz ..., sa boravištem u ..., čine sledeće nepokretnosti: dvoiposoban stan na drugom spratu sa brojem posebnog ulaza ..., na ..., koji se nalazi na KP br. ... broj zgrade ..., broj ulaza ..., vrsta prava – svojina, oblik svojine – privatna, sa obimom udela od 1/1, a koji se vodi u LN br. ... KO ...; udeo od 1075/37538 KP br. ..., vrsta prava – svojina, oblik svojine – privatna, koja se vodi u LN br. ... KO ...; KP br. 2281/1, selo 79, broj zgrade 1, zemljište pod zgradom – objektom (porodična stambena zgrada) u površini od 0.00,96 ha, selo br. zgrade 2, zemljište pod zgradom – objektom (pomoćna zgrada) u površini od 0.00,14 ha, broj zgrade 3, zemljište pod zgradom – objektom (pomoćna zgrada) u površini od 0.01,47 ha, zemljište uz zgradu – objekat u površini od 0.05,00 ha i voćnjak 4. klase površine 0.02,30 ha, a sve ukupne površine 0.09,87 ha, koja se vode po prepisu LN br. ... KO ..., kao i vanknjižni objekat porodična stambena zgrada koja nije upisana u RGZ SKN, a koja se nalazi na KP br. ..., voćnjak 4. klase površine 0.09,29 ha koja se vodi u LN br. ... KO ..., te da su tužilje suvlasnice po osnovu zakonskog nasleđa na po ¼ zaostavštine iza smrti svoje majke sada pok. GG, što je tuženi dužan da prizna i da trpi da se tužilje uknjiže u zemljišnim knjigama, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezane su tužilje da tuženom solidarno na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 299.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1527/21 od 18.05.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilja i potvrđena presuda Višeg suda u Prokuplju P 499/19 od 01.03.2021. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužlje su preko punomoćnika blagovremeno izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, pa je utvrdio da revizija tužilja nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člna 374. stav 1. u vezi člana 211. ZPP, jer je drugostepeni sud pravilno ocenio odredbe Zakona o nužnom suparničarstvu. Zbog činjeničnog stanja revizija se po članu 407. stav 2. ZPP ne može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, iza smrti sada pok. GG, majke tužilja, a supruge tuženog, preminule 24.04.2018. godine, raspravljena je zaostavština rešenjem javnog beležnika iz Prokuplja UPP: 502-2018 veza O 616/18 od 19.10.2018. godine, kojim su za zakonske naslednike oglašeni suprug ostavilje, ovde tuženi na udelu od 2/4 zaostavštine i kćeri, ovde tužilje na po 1/4 zaostavštine. Sin ostavilje DD je svoj zakonski deo ustupio svom ocu, ovde tuženom. Tokom trajanja braka između tuženog i pokojne GG, tuženi je stekao određenu imovinu. Ugovorom o poklonu Ov. br. 32/98 od 27.11.1998. godine tuženi je dobio na poklon u svojinu od oca ĐĐ KP br. 2281/1 sa stambenom zgradom, ekonomskom zgradom i voćnjakom, koje su predmet ovog spora. Na navedenoj imovini vršene su određene adaptacije. KP br. ... brat tužilja, a sin tuženog, DD, dobio je na poklon u svojinu od dede ĐĐ na osnovu ugovora o poklonu Ov. br. 108/92 od 22.02.1992. godine i na istoj počeo da gradi porodičnu kuću za koju je dobio građevinsku dozvolu, koja još nije uknjižena i za koju tužilje tvrde da je stečena u bračnoj zajednici pok. GG i tuženog VV. Ugovorom o kupoprodaji od 25.12.1994. godine tuženi je kupio deo KP br. ... KO ... u površini od 537 m2, a dana 23.12.1994. godine kupio je još 538 m2 iste kat.parcele. Oba ta ugovora overena su od strane Opštinskog suda u Beogradu pod Ov. br. 6041/95 od 24.05.1995. godine i Ov. br. 6177/95 od 26.05.1995. godine. Tuženi je ugovorom o kupoprodaji od 20.03.2000. godine kupio stan u ... u ulici ... i taj ugovor je overen od strane Opštinskog suda u Beogradu dana 20.03.2000. godine pod Ov. br. 3132/2000. Utvrđeno je da su pok. GG i tuženi VV nakon zaključenja braka živeli u porodičnoj zajednici u kući sa ocem i majkom tuženog, a 70-tih godina su otišli na rad u ..., dok su tužilje i njihov brat ostali u Srbiji, gde su ih čuvali baba i deda. Gradnja i adaptacija objekata na KP br. 2281/1 vršena je dok su tužilje bile male, a u gradnji su učestvovali svi članovi porodične zajednice. Takođe su u izgradnji vanknjižnog objekta na KP br. ... koja je svojina brata tužilja DD učestvovale tužene i pokojna GG, od prihoda koje su ostvarivali od rada u ... U kupovini stana u Beogradu i dela KP ... KO ..., tuženom su novčano pomagali roditelji i sin DD, koji je išao u ... kako bi zaradio novac koji je tuženi pozajmio za kupovinu tih nepokretnosti.

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev tužilja zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženih, sa pozivom na odredbu člana 211. Zakona o parničnom postupku.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava odlučili o tužbenom zahtevu tužilja.

Odredbom člana 205. stav 1. tačka 1. Zakona parničnom postupku propisano je da više lica mogu jednom tužbom da tuže, odnosno da budu tuženi (suparničari), ako su u pogledu predmeta u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova, a odredbom člana 210. istog Zakona, propisano je da ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može da se reši na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se kada pojedini suparničari propuste neku parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari odnose i na one koji te radnje nisu preduzeli. Članom 211. ZPP propisano je da nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalno-pravnog odnosa (stav 1.), a ako sva lica iz stava 1. ovog člana nisu obuhvaćena tužbom kao stranke, sud će da odbije tužbeni zahtev, a da o nužnom suparničarstvu sud vodi računa po sužbenoj dužnosti (stav 3.).

Imajući u vidu da tužilje podnetom tužbom traže utvrđenje prava svojine po osnovu nasleđivanja na bračnoj tekovini njihove pokojne majke, to je pravilan zaključak nižestepenih sudova o neosnovanosti njihovog tužbenog zahteva, jer u konkretnom slučaju ne postoji potpuna procesna zajednica na strani tuženih, kao nužnih i jedinstvenih suparničara, koja vodi odbijanju tužbenog zahteva zbog nedostatka potpune pasivne legitimacije. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, tužbom moraju biti obuhvaćeni svi učesnici predmetnog materijalno-pravnog odnosa, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu za utvrđenje svojine na bračnoj tekovini majke tužilja, supruge tuženog, ali je reč o imovini koju su zajedno sa supružnicima stekli radom i članovi njihove porodice u toku trajanja zajednice života u porodičnoj zajednici.

Naime, kako je napred navedeno u provedenom postupku je utvrđeno da je tuženi od svog oca ugovorom o poklonu Ov. br. 32/98 od 27.11.1998. godine dobio u svojinu KP br. ... sa stambenom zgradom, ekonomskom zgradom i voćnjakom, koja je predmet ovog spora, a na toj imovini je vršena adaptacija i gradnja objekata u kojoj su učestvovali svi članovi porodične zajednice. KP br. 2399/2 brat tužilja, a sin tuženog je dobio u svojinu ugovorom o poklonu od svog dede Ov. br. 108/92 od 22.02.1992. godine na kojoj je upisan kao vlasnik u javnim knjigama, a na kojoj je sa suprugom počeo da gradi porodičnu kuću, za koju tužilje tvrde da je stečena u bračnoj zajednici njihove pokojne majke i tuženog. U kupovini predmetnog stana u Beogradu i dela KP br. ... KO ..., tuženom su novčano pomagali roditelji i sin DD (koji je išao u ... kako bi zaradio novac koji je tuženi pozajmio za kupovinu te nepokretnosti).

Odredbom člana 195. Porodičnog zakona propisano je da imovina koju su zajedno sa supružnicima, odnosno vanbračnim partnerima stekli radom članovi njihove porodice u toku trajanja zajednice života u porodičnoj zajednici predstavlja njihovu zajedničku imovinu (stav 1.). Članovi porodice u smislu stava 1. ovog člana smatraju se krvni, tazbinski i adoptivni srodnici supružnika, odnosno vanbračnih partnera koji zajedno sa njima žive (stav 2.); na imovinske odnose članova porodične zajednice shodno se primenjuju odredbe ovog Zakona o imovinskim odnosima supružnika, osim odredbe člana 176. stav 2. (upisivanje u javni registar) i člana 180. stav 2. (pretpostavka o jednakim udelima).

Zbog navedenog u konkretnom slučaju moraju učestvovati sva lica iz člana 195. stav 1. i 2. Porodičnog zakona, jer se sva ta lica nalaze u položaju nužnih suparničara iz člana 211. ZPP.

Sud je cenio i ostale navode revizije, pa je našao da su neosnovani, jer je drugostepeni sud u pobijanoj odluci dao jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizilazi neosnovanost revizijskih navoda, a koje ovaj sud prihvata.

Na osnovu člana 414. Zakona parničnom postupku odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija,

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić