Rev 4549/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4549/2020
19.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., čiji je privremeni staratelj BB iz ..., i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mladen Nikić, advokat iz ..., protiv tuženih GG iz ..., čiji je punomoćnik Radoslav Tadić, advokat iz ..., DD iz ... i ĐĐ iz ..., radi povrede prava na nužni deo, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8891/19 od 14.05.2020. godine, u sednici održanoj 19.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8891/19 od 14.05.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8891/19 od 14.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu P 360/18 od 08.07.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca protiv tuženog GG, kojim su tražili da se utvrdi da im je ugovorom o poklonu Ov 743/2002 od 13.08.2002. godine, zaključenog između sada pok. EE, bivšeg iz ... i tuženog GG, povređeno pravo na nužni deo i da se utvrdi da su tužioci nužni naslednici sa udelima od po 1/16 na celokupnoj zaostavštini sada pok. EE, što su tuženi dužni priznati i trpeti da se tužioci oglase kao naslednici na zaostavštini pok. EE. Drugim stavom izreke, odbačena je kao nedopuštena tužba tužilaca, protiv tuženog, kojim su tražili da se utvrdi da je ništavo zaveštanje u pisanoj formi potpisano od strane ostavioca pok. EE, proglašeno pred Osnovnim sudom u Ubu u postupku raspravljanja zaostavštine u predmetu O 380/15 dana 26.03.2018. godine i da isto ne proizvodi pravno dejstvo, što su tuženi dužni priznati i trpeti. Trećim stavom izreke, obavezani su tužioci da tuženom GG plate na ime troškova parničnog postupka iznos od 57.525,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8891/19 od 14.05.2020. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, a na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...87/18).

Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, zato što sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa ili interesa ravnopravnosti građana, već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka. Nema ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, niti su o tome u reviziji ponuđeni odgovarajući dokazi. Iz iznetih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi povrede prava na nužni deo podneta je 14.06.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 500.000,00 dinara.

Pošto vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužilaca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija,

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić