Rev 4577/2021 3.1.2.45 ugovor o kreditu; 3.1.2.4.2 ništavi ugovori

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4577/2021
06.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Branislav Popović, advokat iz ..., protiv tužene „UniCredit Bank Srbija“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Tamara Simić Pajović, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjaljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 11544/20 od 16.04.2021. godine, u sednici održanoj 06.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 11544/20 od 16.04.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 11544/20 od 16.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 30751/19 od 21.05.2020. godine, stavom prvim izreke dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe sa ročišta od 03.03.2020. godine. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je ništava i da ne proizvodi pravno dejstvo odredba člana 9. stav 9.1. tačka (i) Ugovora o gotovinskom kreditu br. ... od 04.08.2017. godine, koji je zaključen između tužilje, kao korisnika kredita i tužene, kao banke, u delu koji glasi: „Korisnik kredita se obavezuje da plati banci sledeće naknade i troškove i to: jednokratnu fiksnu naknadu za obradu kreditnog zahteva u visini od 3,5% od iznosa odobrenog kredita, odnosno minimum u iznosu od 1.600,00 dinara“, što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime sticanja bez osnova, zbog neosnovane naplate jednokratne naknade za obradu kredita, isplati 10.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.08.2017. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 36.200,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršnost presude pa do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 11544/20 od 16.04.2021. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, trećem i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer je odluka u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 22.05.2018. godine, dopunjenog na sednici Građanskog odeljenja od 16.09.2021. godine, a kod utvrđenja da u predugovornoj fazi tužilja nije bila upoznata sa vrstom i visinom troškova kredita. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom članu 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova podneta je 03.12.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 10.500,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužene nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić