Rev 4645/2019 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4645/2019
18.06.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Goran Folić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 10208/18 od 09.05.2019. godine, u sednici održanoj 18.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 10208/18 od 09.05.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 10208/18 od 09.05.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 11547/17 od 24.10.2018. godine, u prvom stavu izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od 967.876,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.2017. godine do isplate. U drugom stavu izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da sud obaveže tuženu da mu, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od još 30.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan. U trećem stavu izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 144.633,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 10208/18 od 09.05.2019. godine, u prvom stavu izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u prvom i trećem stavu izreke. U drugom stavu izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je dao odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene u smislu odredbe člana 404. Zakona o parčničnom postupku.

Pravnosnažnom presudom je obavezana tužena da tužiocu naknadi materijalnu štetu koju je pretrpeo na zasadima na svom gazdinstvu u Opštini ... - u selu ..., usled elementarne nepogode - grada dana 30.07.2014. godine. Odgovornost tužene za pretrpljenu štetu proizlazi iz činjenice da tužena nije postupila u skladu sa čl. 2, 8. i 132. Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS“, br. 111/09... 93/12) i članom 18. Zakona o meterološkoj i hidrološkoj delatnosti („Službeni glasnik RS“, broj 88/10).

Po Zakonu o ministarstvima („Službeni glasnik RS“, broj 44/14), poslovi protivgradne zaštite su u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova i obavljaju se u Sektoru za vanredne situacije. Sezona odbrane od grada u Republici počinje 15. aprila i završava se 15. oktobra. Tužena je propustila da obezbedi neopohodne uslove i mere za protivgradnu zaštitu (nije strelcima u vanrednoj situaciji naredila da dejstvuju u cilju zaštite). Grad ne predstavlja višu silu da bi tužena bila oslobođena od odgovornosti prema članu 177. ZOO, jer se pojava gradonosnih oblaka može u metorološkom smislu predvideti i šteta u pretežnom delu sprečiti.

Prema odredbama Zakona o vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS“, br. 111/09... 93/11), Republika Srbija preko nadležnog sektora MUP-a vrši isporuku protivgradnih raketa, obučava i finansira naknadu za rad strelaca i daje dozvolu za dejstvo protivgradnih stanica u vanrednim situacijama (gradonosnim oblacima). Zbog toga je ona odgovorna za štetu po članu 35. Ustava RS, članu 172. ZOO i po pravilima iz Zakona o vanrednim situacijama.

Ovakva odluka je u skladu sa pravnim stavovima koji su izraženi kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda (Rev 4428/2018 od 17.04.2019. godine, Rev 2576/2019 od 15.08.2019. godine, Rev 369/2019 od 11.09.2019. godine i dr), donetim u istovetnim činjenično-pravnim sporovima, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 31.07.2017. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 967.876,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan ponošenja tužbe, to revizija tužene nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Kako troškovi odgovora na reviziju ne predstavljaju potrebne troškove radi vođenja parnice u smislu odredbe člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u trećem stavu izreke.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić