Rev 4702/2021 3.19.1.25.1.3; 3.19.1.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4702/2021
10.11.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Vlada Krstić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Bujanovcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gžrr 228/21 od 02.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 10.11.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gžrr 228/21 od 02.03.2021. godine, drugog i trećeg stava izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu Prr1 56/20 od 05.11.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bujanovcu I 3241/10, isplati na ime glavnog duga iznos od 346.311,60 dinara i na ime neisplaćenih troškova postupka iznos od 20.139,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.03.2006. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gžrr 228/21 od 02.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Bujanovcu Prr1 56/20 od 05.11.2020. godine u delu stava prvog izreke, kojim je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete nastale povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 346.311,60 dinara na ime glavnog duga i iznos od 20.139,00 dinara na ime neisplaćenih troškova postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 29.03.2006. godine do 13.08.2010. godine, kao i za kamatu na navedene iznose počev od 18.07.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, u pogledu zakonske zatezne kamate, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu na iznos neizmirenog glavnog duga i troškova postupka iz stava prvog izreke prvostepene presude isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 14.08.2010. godine do 18.07.2019. godine. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, dela kojim je preinačena prvostepena presuda, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Članom 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Stavom 2. propisano je da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju, revizijom se pobijaju odluke o kamati i troškovima postupka, koje ne čine glavni zahtev, već sporedna traženja, zbog čega revizija tužioca nije dozvoljena po članu 403. stav 3. ZPP, a iz tog razloga nema mesta primeni stava 2. tačka 2. navedenog člana kojim je propisano da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić