
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4715/2019
09.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Vesna Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Živko Ostojić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane – Komanda NSK, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 975/16 od 26.06.2018. godine, u sednici održanoj 09.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 975/16 od 26.06.2018. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu revizijskih troškova.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 975/16 od 26.06.2018. godine, nije dozvoljeno ponavljanje postupka pred Apelacionim sudom u Novom Sadu po žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Novom Sadu P 259/2011 od 26.10.2015. godine.
Protiv rešenja drugostepenog suda tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, na osnovu člana 399. u vezi člana 412. stav 4. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na bitne povrede postupka.
Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac je dana 24.04.2017. godine, podneo predlog za ponavljanje postupka pravnosnažno okončanog presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 975/16 od 05.04.2016. godine, kojom je preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P 259/11 od 26.10.2015. godine, u usvajajućem delu i odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu naknadi štetu na ime razlike između prosečne zarade u RS (uvećane za 30%) i primljenih naknada za vreme nezaposlenosti od NZS i invalidskih primanja po osnovu nezaposlenosti, umanjenu za preostalu radnu sposobnost za period od 01.08.2009. godine do 31.08.2015. godine. Tužilac je predlog zasnovao na članu 422. stav 1. tačka 11. ZPP, a kao razlog za ponavljanje postupka istakao da je Ustavni sud u postupcima po ustavnim žalbama u više predmeta (Už 4083/2014, Už 2670/2015, Už 2390/2012 i Už 1799/2012), utvrdio povredu prava podnosilaca ustavne žalbe na pravično suđenje, kao i na sudsku praksu apelacionih sudova i Vrhovnog kasacionog suda. Naveo je da se tužilac nalazi u istoj činjenično- pravnoj situaciji kao i podnosioci navedenih ustavnih žalbi, zbog čega su ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka, jer se dejstvo citiranih odluka Ustavnog suda (Už 4083/2014, Už 2670/2015, Už 2390/2012 i Už 1799/2012) može odnositi i na sporni pravni odnos u konkretnom predmetu.
Odlučujući o predlogu za ponavljanje postupka Apelacioni sud u Novom Sadu rešenjem Gž1 975/16 od 26.06.2018. godine, nije dozvolio ponavljanje postupka pred Apelacionim sudom u Novom Sadu po žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Novom Sadu P 259/11 od 26.10.2015. godine, jer dejstvo odluke Ustavnog suda ne može da se proširi na slične pojedinačne akte koji nisu bili predmet odlučivanja Ustavnog suda, niti na lica na koja se ti akti neposredno ne odnose. Ovo iz razloga što je izmenama ZPP-a uređeno pitanje ponavljanje postupka na osnovu odluke Ustavnog suda tako da se konkretan parnični postupak može ponoviti, pod uslovom da je Ustavni sud prethodno svojom odlukom izričito utvrdio da je u tom parničnom postupku stranci povređeno ili uskraćeno pravo i sloboda garantovana Ustavom. Kako osporena odluka u ovom predmetu (Gž1 975/16 od 05.04.2016. godine) nije bila predmet ustavnosudske kontrole u postupku po ustavnoj žalbi, sud je zaključio da nema mesta primeni ni odredbe člana 422. tačka 11. ZPP.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je rešenjem apelacionog suda primenjena odredba člana 422. stav 1. tačka 11. ranijeg ZPP i nije dozvoljeno ponavljanje pravnosnažno okončanog postupka, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka.
Odredbom člana 422. tačka 11. ZPP, propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen, može ponoviti po predlogu stranke, ako je u postupku po ustavnoj žalbi, Ustavni sud utvrdio povredu ili uskraćivanje ljudskog ili manjinskog prava i slobode zajemčene Ustavom u parničnom postupku.
Odredbom člana 87. Zakona o Ustavnom sudu („Sl. glasnik RS“, br.109/07 i 99/11), propisano je da ako je pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno ili uskraćeno Ustavom zajemčeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda više lica, a samo neki od njih su podneli ustavnu žalbu, odluka Ustavnog suda odnosi se i na lica koja nisu podnela ustavnu žalbu, ako se nalaze u istoj pravnoj situaciji.
Dejstvo konkretne odluke Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, u pogledu utvrđenja povrede zajemčenog prava i poništaja sudske odluke, može se proširiti i na lica koja nisu podnela ustavnu žalbu, samo pod uslovom da Ustavni sud u postupku koji vodi po ustavnoj žalbi utvrdi da li su ispunjeni uslovi iz odredbe člana 87. Zakona o Ustavnom sudu i oceni da je to nužno u konkretnom slučaju, te da isto izričito utvrdi svojom odlukom, odnosno da svojom odlukom odredi krug lica na koja proširuje dejstvo svoje odluke. Zakon o parničnom postupku, ne daje mogućnost redovnim sudovima da u postupku po predlogu za ponavljanje postupka, na osnovu člana 87. Zakona o Ustavnom sudu, sami prošire dejstvo odluke Ustavnog suda na treća lica, a posebno ne na lica koja su bila stranke u nekom drugom pravnosnažno okončanom parničnom postupku, koja se po oceni redovnog suda nalaze u istoj pravnoj situaciji kao i lice na koje konkretna odluka Ustavnog suda proizvodi neposredno pravno dejstvo.
Suprotno navodima revizije pravilno je pobijanom odlukom zaključeno da iz zakonskih odredaba počev od 2009. godine izmenama ZPP-a, dejstvo odluke Ustavnog suda ne može se proširiti na slične pojedinačne akte koji nisu bili predmet odlučivanja Ustavnog suda, niti na lica na koja se ti akti neposredno ne odnose. Naime, prema Zakonu o Ustavnom sudu, postoji pravna mogućnost proširenog dejstva ovih odluka Ustavnog suda i na treća lica, ali je ona uslovljena postojanjem i ostvarivanjem određenih uslova utvrđenih Zakonom. To znači da nema automatskog proširenog dejstva odluke Ustavnog suda na treća lica, jer ukoliko bi redovan sud u postupku po predlogu za ponavljanje postupka sam primenio odredbu člana 87. Zakona o Ustavnom sudu i proširio dejstvo odluke Ustavnog suda na lica koja nisu učesnici konkretnog parničnog postupka već stranke u nekom drugom pravnosnažno okončanom postupku, time bi redovan sud utvrđivao povredu ustavnog prava, a na šta nije nadležan.
Imajući u vidu napred navedeno, kao i činjenicu da u odnosu na tužioca nije doneta odluka Ustavnog suda, niti da postoji odluka Ustavnog suda koja bi imala prošireno dejstvo u konkretnoj pravnoj stvari, niti se primenom člana 87. Zakona o Ustavnom sudu, dejstvo odluke Ustavnog suda na koje se tužilac poziva može proširiti na njega, odnosno ista ne predstavlja razlog za ponavljanje postupka, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 405. stav 1. u vezi člana 412. stav 4. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
Tužiocu nisu dosuđeni troškovi revizijskog postupka, s obzirom da nije uspeo u revizijskom postupku, zbog čega je primenom člana 161. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić