Rev 4768/2022 3.1.2.8.2; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 4768/2022
07.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Vesne Stanković, članova veća, u parnici tužioca „RS Auto“ d.o.o. iz Zemuna, čiji je punomoćnik Slavica Zupanc advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Milutin R. Stanojević advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 454/21 od 04.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 07.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 454/21 od 04.11.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozovljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 454/21 od 04.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 5243/19 od 01.10.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete isplati iznos od 880.712,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 126.679,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 454/21 od 04.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 5243/19 od 01.10.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešene primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).

Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. stav 1. ZPP nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse odnosno za novim tumačenjem prava u pogledu primene članova 154, 155, 158, 600, 607. i 613. Zakona o obligacionim odnosima kojima su regulisani osnovi odgovornosti i pojam štete, kao i ugovor o delu i obaveze poslenika prilikom zaključenja ugovora o delu. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Sporno pravno pitanje koje se u reviziji postavlja vezano je za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa između stranaka.

Sa iznetih razloga, primenom člana 404. stav 2. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima ili potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta dana 15.05.2017. godine, a vrednost pobijanog dela iznosi 880.712,24. dinara, što predstavlja iznos od 7.150,1 evro, pa vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa 40.000 evra na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je revizija tužioca nedozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić