Rev 4797/2020 3.19.2.2; vanparnični postupak - posebni postupci

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4797/2020
R1 68/18
15.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u vanparnčnom postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Samardžić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Grad Kruševac, koga zastupa Gradski pravobranilac, odlučujući o reviziji predlagača koja je izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kruševcu Gž 1426/19 od 23.06.2020. godine, u sednici veća koja je održana dana 15.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Kruševcu Gž 1426/19 od 23.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Kruševcu R1 68/18 od 21.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog predlagača kojim je tražila da se utvrdi da je predlagač zakupac na neodređeno vreme stana u zgradi koja se nalazi u Kruševcu u ulici ... (novi naziv ...) prizemlje, ulaz broj .., koji se sastoji od jedne sobe, jedne kuhinje, jednog klozeta, jednog predsoblja, jedne ostave, jedne šupe u površini od 35,03 m2, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je predlog predlagača da se utvrdi zakupnina za predmetni stan na mesečnom nivou. Stavom trećim izreke, odbijen je predlog predlagača da sud donese rešenje kojim zamenjuje ugovor o zakupu stana na neodređeno vreme, bliže opisanim u stavu jedan izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev predlagača da se obaveže zakupac da pored zakupnine plaća i druge troškove za upotrebu zajedničkih uređaja u zgradi i van zgrade, troškove održavanja stana i druge troškove opravde, bliže navedeno u ovom stavu izreke, dok je stavom petim odlučeno da predlagač protivniku predlagača naknadi troškove postupka u iznosu od 121.500,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Kruševcu Gž 1426/19 od 23.06.2020. godine potvrđeno je rešenje Osnovnog suda u Kruševcu R1 68/18 od 21.05.2019. godine, a žalba predlagača odbijena kao neosnovana.

Protiv rešenja drugostepenog suda predlagač je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba vanparničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 408. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija predlagača nije dozvoljena.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, deda predlagača, sada pokojni BB, je na osnovu ugovora o zakupu-korišćenju stana na neodređeno vreme zaključenim sa SIZ-om stanovanja i poslovnog prostora opštine Kruševac od 10.12.1979. godine, bio nosilac stanarskog prava na stanu koji je predmet spora na neodređeno vreme, a stan je koristio sam. Sada pokojini BB je preminuo dana ...1985. godine. Njegova ćerka, majka predlagača, sada pokojna VV, imala je prijavljeno prebivalište na ovom stanu počev od ...1985. godine. Predlagač je rođena 1988. godine. Majka predlagača nikada nije zaključila ugovor o korišćenju stana sa SIZ-om, niti je podnosila zahtev, a zahtev za zaključenje ugovora o trajnom korišćenju ovog stana podnela je unuka, ovde predlagač, nakon smrti svoje majke 2018. godine. Ovaj zahtev je odbačen u upravnom postupku, pa je predlagač dana 02.11.2018. godine podnela tužbu u ovoj parnici.

Polazeći od napred utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da nisu ispunjeni uslovi za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o zakupu stana.

Zakon o stambenim odnosima („Službeni glasnik SRS“, broj 9/85... 11/88) u članu 9. stav 1. propisao je se korisnikom stana u smislu zakona smatraju nosilac stanarskog prava i članovi njegovog porodičnog domaćinstva koji zajedno sa njim stanuju, kao i lica koja su prestala da budu članovi tog porodičnog domaćinstva, a ostala su u istom stanu. Članovima porodičnog domaćinstva u smislu ovog zakona smatraju se bračni drug, deca rođena u braku, van braka ili usvojena, pastorčad, roditelji (otac, majka, očuh, maćeha i usvojilac), braća, sestre lica koje je nosilac stanarskog prava dužan da izdržava ili su ta lica dužna po zakonu da izdržavaju nosioca stanarskog prava, a zajedno sa njim stanuju. Ako posle smrti nosioca stanarskog prava u stanu nije ostao ni jedan član njegovog porodičnog domaćinstva, a ostalo je lice koje je prestalo da bude član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava, to lice stiče svojstvo člana porodičnog domaćinstva ako je neprekidno živelo sa njim u stanu. Članom 9.stav 4. istog zakona, propisano je da svojstvo člana domaćinstva stiču i unučad nosioca stanarskog prava ako je najmanje 10 godina neprekidno do smrti nosioca stanarskog prava zajedno sa njim stanovalo i pod uslovom da u to vreme nisu imali rešenu stambenu potrebu. Članom 20. stav 4. Istog zakona propisano je da lica koja ostanu u stanu posle smrti nosioca stanarskog prava u roku od 30 dana od dana njegove smrti dužna su da o tome obaveste davaoca stana na korišćenje.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, član porodičnog domaćinstva sada pokojnog nosioca stanarskog prava, BB koji je preminuo dana ...1985. godine, nije bila njegova ćerka, majka predlagača, sada pokojna VV koja je u ovom stanu imala prijavljeno prebivalište od ...1985. godine. Predlagač, koja je rođena 1988. godine nije ni mogla da bude član porodičnog domaćinstva svog pokojnog dede, koji je, prema ugovoru o zakupu od 10.02.1979. godine u stanu živeo sam, bez članova porodičnog domaćinstva. Majka predlagača, sada pokojna VV, kao pravni sledbenik svog oca sada pokojnog BB nikada nije zaključila ugovor o korišćenju stana koji je predmet spora sa protivnikom predlagača, niti je posle smrti svoga oca podnela zahtev protivniku predlagača radi zaključenja ugovora, a po proteku roka od 30 dana od smrti ranijeg titulara. Zahtev za zaključenje ugovora o zakupu podnela je predlagač posle smrti svoje majke 2018. godine, ali ona ne ispunjava zakonske uslove za sticanje svojstva zakupca stana koji je predmet spora shodno citiranim zakonskim propisima.

Sa iznetih razloga je neosnovao pozivanje predlagača da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo.

Neosnovani su navodi u reviziji predlagača da su nakon smrti BB, VV u svojstvu nosioca stanarskog prava i AA njena ćerka, kao član porodičnog domaćinstva nastavile da koriste navedeni stan, i to VV do ...2010. godine kada je preminula, dok je predlagač nastavila da koristi i u istome živi i danas.

Naime, iz ugovora o korišćenju stana od 10.02.1979. godine, proizilazi da je pokojni BB stan koji je predmet spora koristio stan, bez članova porodičnog domaćinstva, te da je sada pokojna VV, njegova ćerka, imala prijavljeno prebivalište u stanu od ...1985. godine, odnosno neposredno pre njegove smrti. Kako ona davaoca stana na korišćenje ovde protivnika predlagača nije obavestila o smrti nosioca stanarskog prava u roku od 30 dana, niti je sa njim zaključila ugovor o korišćenju stana odnosno ugovor o zakupu, ona nije bila zakupac ovoga stana, pa time ni predlačag član njenog porodičnog domaćinstva, takođe nije bila ni član porodičnog domaćinstva dede pokojnog BB, koji je preminuo pre nego što se ona rodila.

Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. ZPP i člana 30. stav 2. ZVP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić