Rev 4805/2021 3.1.4.17.1; imovinski odnosi supružnika

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4805/2021
09.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Savić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoltan Kovač, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 935/21 od 22.04.2021. godine, u sednici od 09.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 935/21 od 22.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Subotici P 58/19 od 26.01.2021. godine, stavom prvim izreke odbijeni su primarni i eventualni tužbeni zahtevi tužioca da se tužena obaveže da mu isplati 70.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 507.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 935/21 od 22.04.2021. godine, delimično je usvojena žalba tužioca i preinačeno prvostepeno rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi tako što je tužilac obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 192.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. U preostalom delu, prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom, jer su u pobijanoj presudi ocenjeni bitni žalbeni razlozi, u smislu člana 398. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su bile u braku od ...1998. godine do ...2019. godine, kada je brak razveden, i iz braka imaju zajedničku ćerku. Tokom braka, parnične stranke su živele u porodičnom domaćinstvu tužene i njenih roditelja u ... i obrađivali su poljoprivredno zemljište u vlasništvu njenih roditelja. U trenutku zaključivanja braka, tužena je bila zaposlena u prodavnici, sve do rađanja ćerke, a tužilac je bio zaposlen u preduzeću od oktobra 1998. godine, u kome je sada finansijski direktor. Utvrđena je visina zarade tužioca za period od 2010. godine zaključno sa 30.09.2019. godine, a pored ostvarene zarade tužilac je ostvarivao i bonuse. Utvrđeno je da su od zakupa poljoprivrednog zemljišta koje je tužena nasledila od roditelja parnične stranke ostvarivale prihod u iznosu od 1.600 evra godišnje. U toku trajanja braka, 24.08.2018. godine tužilac je ćerki poklonio putničko vozilo, a 05.10.2018. godine od zajedničkog novca ćerki je kupljen stan u ... za kupoprodajnu cenu od 50.000 evra. Nakon razvoda braka, tužilac je pozajmio iznos od 90.000 evra, od čega je kupio kuću u ... .

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtev da se tužena obaveže da tužiocu isplati 70.000 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Tužilac je u toku postupka tvrdio da su parnične stranke u momentu prekida zajednice života imale ušteđevinu od 130.000 evra, u žalbi je naveo da je ovaj iznos predstavljao njegovu posebnu imovinu, a saslušan kao parnična stranka izjavio je da je novac čuvao u apoenima od 50 do 500 evra, spakovan u plastične vreće i plastične kutije, u prostoriji gde se čuvao ogrev, o čemu nisu imali saznanje ni njegova ćerka ni tužena. S obzirom da tužilac nije dokazao postojanje sporne ušteđevine koja bi predstavljala njegovu posebnu imovinu, u smislu člana 168. Porodičnog zakona, a na tužiocu je bio teret dokazivanja te činjenice koja je bitna za nastanak ili ostvarivanje prava, u smislu člana 231. stav 2. ZPP, to je njegov tužbeni zahtev pravilno odbijen kao neosnovan.

Navodima revizije kojima se ukazuje na bitne povrede postupka i pogrešnu primenu materijalnog prava, zapravo se osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može podneti, prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić