Rev 4824/2020 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4824/2020
28.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Leposava Petković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Trifunović, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 205/20 od 11.06.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 28.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 205/20 od 11.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P2 251/18 od 23.01.2020. godine, usvojen je tužbeni zahtev i zajedničko dete parničnih stranaka malt. VV rođena ...2013. godine, poverena je na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu AA i određeno je prebivalište deteta na adresi prebivališta oca. Uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta stranaka sa majkom BB, na način bliže opisan u tom delu izreke. Obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.925,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 205/20 od 11.06.2020. godine, žalba tužene je delimično usvojena i rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi preinačeno tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena u preostalom pobijenom, a nepreinačenom delu. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijenu presudu u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14) u vezi člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP jer je drugostepeni sud pravilno primenio sve odredbe ovog zakona i za svoju odluku dao pravilne, jasne i neprotivrečne razloge o svim bitnim činjenicama. Suprotno tvrdnji revidenta, revizijski sud smatra da je drugostepeni sud ocenio sve žalbene navode koji su od značaja za presuđenje ove parnice.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tokom trajanja vanbračne zajednice parničnih stranaka rođena je ...2013. godine, njihova ćerka VV. Parnične stranke su sa maloletnim detetom živele u domaćinstvu sa roditeljima tužioca. Do prestanka vanbračne zajednice parničnih stranaka došlo je kada je mal. VV imala dve godine, jer je tada tužena otišla da radi na prekookeanskom brodu. Tužilac je u periodu od marta 2016. do septembra 2017. godine, bio na izdržavanju zatvorske kazne. O detetu su se tada starali tužiočevi roditelji. Po povratku sa rada u inostranstvu tužena se sa majkom tužioca dogovorila da dete upišu u predškolsku ustanovu u ..., smatrajući da je u najboljem interesu deteta da se ne izmešta iz sredine u kojoj je do tada živela. Majka-tužena viđa dete retko i sporadično, u toku 2018. godine, viđenje je ostvareno tri puta. Tužena ( rođena 1988. godine) je završila osnovnu školu. Radno je angažovana tako što po pozivu postavlja trepavice. Veliki značaj pridaje fizičkim izgledu. Živi u iznajmljenom stanu u ... . Tužilac (rođen 1984. godine) je završio srednju ... školu. Nije u radnom odnosu, ali obavlja poslove molera. Poseduje dva katastarska jutra zemljišta koja obrađuje. Konzumirao je opijate u vremenskom periodu od 2012. do 2015. godine od kada to više ne čini. Trenutno se maloletno dete nalazi kod njega. U brizi oko deteta pomaže mu majka koja je penzioner i ostvaruje penziju od 30.000,00 dinara. Maloletna VV je učenik prvog razreda osnovne škole, lepo je vaspitano dete i emotivno je stabilna. Adaptirana je na uslove u očevoj porodici gde se sa ocem i babom oseća sigurno i bezbedno. Privremenom merom od 07.03.2019. godine, zajedničko maloletno dete stranaka povereno je ocu radi samostalnog vršenja roditeljskog prava i određeno je prebivalište deteta na adresi prebivališta oca. Iz nalaza i stručnog mišljenja Centra za socijalni rad ... od 21.01.2019. godine i 19.07.2019. godine, gde tužilac ima prebivalište, utvrđeno je da je tužilac zainteresovan, angažovan i odgovoran roditelj u čijem domaćinstvu maloletna VV živi od rođenja. Ume da prepozna i da na adekvatan način zadovolji potrebe maloletnog deteta i nije negativno uticao na njen odnos sa majkom. Zbog sumnji o oblicima neadekvatnog postupanja od strane majke i njenog prijatelja izvršen je hitan ginekološki pregled mal. VV i utvrđeno je da nema povreda, ali da postoje tragovi crvenila. Prilikom odlučivanja kome od roditelja maloletno dete treba da bude povereno cenjen je i izvešaj Centra za socijalni rad ... od 28.03.2019. godine, gde tužena ima boravište, pa je prednost data ocu s`obzirom da otac ne koristi opijate od 2015. godine, a da majka - tužena u poslednjih pet godina nije pokazala autentičnu želju da preuzme samostalno vršenje roditeljskog prava. Najbolji interes maloletnog deteta nalaže da nastavi da živi u sredini gde se rodila, odrastala i gde su uslovi adekvatni da obezbede njen pravilan psihofizički razvoj, a da sa majkom održava lične odnose svake druge subote ili nedelje u zavisnosti od školskih obaveza i vannastavnih aktivnosti deteta u periodu od 13 do 18 časova uz prisustvo osobe od poverenja za dete (oca ili babe po ocu).

Kod utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno kada su tužiocu dodelili samostalno vršenje roditeljskog prava i uredili način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i tužene.

Iz odredbi člana 3. Konvencije o pravima deteta i članova 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona, proizilazi da je u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta. U konkretnom slučaju, pravilno su primenjene navedene zakonske odredbe, u situaciji kada je vanbračna zajednica parničnih stranaka prekinuta i kada oni nemaju zajedničko prebivalište, odnosno zajedničko mesto stanovanja, kao i odredba člana 77. Porodičnog zakona, kada je određeno da će roditeljsko pravo nad maloletnim zajedničkim detetom parničnih stranaka vršiti otac – tužilac, te uređen način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta sa majkom, kao roditeljem sa kojim ne živi. Prilikom donošenja ove odluke sud je postupio u smislu člana 270. Porodičnog zakona koji nalaže da je pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava sud dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva, porodničnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovne za posredovanje u porodičnim odnosima. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu kao i činjenicu da sud ne raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno da bi se razjasnile i utvrdile sve činjenice od značaja za odluku o poveravanju maloletnog deteta jednom od roditelja sud je ispravno postupio kada je radi utvrđivanja ovih okolnosti zatražio mišljenje Centra za socijalni rad ... i Centra za socijalni rad ... . Iz svih navedenih dokaza proizilazi zaključak da maloletno dete parničnih stranaka treba poveriti na staranje ocu koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo. Najbolji interes deteta je uvek prioritetan kada se odlučuje o zaštiti prava i interesa deteta i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, što su nižestepeni sudovi pravilno učinili. Istovremeno, ovakva odluka omogućava tuženoj kao roditelju koji ne vrši roditeljsko pravo, da prati i utiče na vaspitavanje mal. VV, u smislu člana 78. stav 3. Porodičnog zakona.

Iz navedenih razloga, neosnovani su navodi revizije tužene da tužilac nije podoban roditelj da samostalno vrši roditeljsko pravo imajući u vidu da je postupku pred nižestepenim sudom utvrđeno da tužilac svojim ponašanjem nije na bilo koji način postupio suprotno najboljem intersu mal. VV, niti je preduzimao radnje kojima bi dete udaljio od majke. Ovo imajući u vidu spremnost i motivaciju oca da se stara o maloletnoj VV i da ne postoje nedostaci koji bi umanjivali njegov roditeljski kapacitet. Suprotno navodima revizije utvrđeno je da ne konzumira opijate od 2015. godine, da se dete u očevoj porodici oseća sigurno, bezbedno, voljeno i zaštićeno, čime je otac legitimisan kao roditelj koji pruža veće garancije za pravilan razvoj i vaspitavanje deteta. Nije od uticaja insistiranje tužene u reviziji da nastavi da brine o maloletnom detetu jer navodi revizije i celokupno ponašanje tužene ukazuju da ona trenutno nema pravilan uvid u svoje vršenje roditeljskog prava i da ne procenjuje trenutno najbolji interes svog deteta. Takođe, na osnovu stručnog mišljenja nadležnog organa koje je dato jasno i nedvosmisleno u skladu sa pravilima struke i koje navodima tužene nije dovedeno u sumnju, utvrđeni su razlozi iz kojih mal. VV u uzrastu u kome se nalazi treba poveriti na staranje ocu, pa je pravilna odluka o tužbenom zahtevu doneta na osnovu izvedenih dokaza.

Na osnovu člana 61. Porodičnog zakona-PZ uređen je način održavanja ličnih odnosa tužene kao majke sa maloletnim detetom koje neće živeti u njenom porodičnom domaćinstvu. Način održavanja ličnih odnosa uređen je s`obzirom na potrebe maloletnog deteta i tužene imajući u vidu mišljenje Centra za socijalni rad ... (koji je svoje stručno mišljenje dao na osnovu opservacije parničnih stranaka, izvoda iz medicinske dokumentacije i urednog kontakta sa mal. detetom) i Centra za socijalni rad ... koji je postupajući po zamolnici dao procenu roditeljskih kapaciteta majke. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda određeni model viđanja majke i deteta je optimalan imajući u vidu uzrast maloletnog deteta, a da će taj model doprineti uspostavljanju kvalitetnih i bliskih odnosa majke i deteta i omogućiti da tužena kao majka ima značajnu ulogu i uvid u podizanje i vaspitavanje svog deteta. S`druge strane, kako maloletna VV bude rasla, tužena ima mogućnost da se sa zakonskim zastupnikom dogovori oko proširenja modela viđanja, ali i da eventualno to svoje pravo ostvari u drugoj parnici. Pri tome, tužena u obrazloženju revizije ne ukazuje posebno na pogrešnu primenu materijalnog prava u odnosu na odluku o određenom modelu viđanja.

Navodi revizije kojima se ukazuje da je tužilac zanemario svoje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava jer je on bio registrovan narkomanski zavisnik i osuđivano lice, demantovani su stručnim mišljenjem Centra za socijalni rad koji je sačinio svoj nalaz na osnovu urednog kontakta sa tužiocem i medicinske dokumentacije, a u skladu sa pravilima struke. Naime, utvrđeno je da je tužilac kao otac nije zloupotrebljavao niti zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, pa je i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda pobijana presuda doneta pravilnom primenom materijalnog prava iz navedenih odredbi Porodičnog zakona, pri čemu je sud u svemu poštovao svoje obaveze propisane članom 266. stav 1. Porodičnog zakona da se on sam rukovodi najboljim intersom maloletnog deteta.

Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni razlozi o kojima se drugostepeni sud već izjasnio dajući razloge koje prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić