Rev 4824/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4824/2021
06.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ... čiji je zajednički punomoćnik Nemanja Kovačević, advokat iz ..., protiv tuženog RF PIO Beograd, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19980/19 od 03.02.2021. godine, u sednici održanoj 06.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19980/19 od 03.02.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 19980/19 od 03.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 22236/2018 od 22.10.2019. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe iz podneska tužilaca od 04.07.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca AA, kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete (zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije) za period od februara 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje BB, kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade štete (zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije) za period od februara 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca VV kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete (zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije) za period od februara 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). tužilje su oslobođene plaćanja sudske takse. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje GG, kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade štete (zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije) za period od februara 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca DD, kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete (zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije) za period od novembra 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke). Stavom sedmim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka. Stavom osmim izreke, tužioci su oslobođeni plaćanja sudskih taksi.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 19980/19 od 03.02.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, trećem, četvrtom,petom,šestom i sedmom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, iz svih zakonskih razloga, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/ 11 ... 55/14 ), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/ 11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. O zahtevu tužilaca za naknadu štete zbog manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije u periodu od februara 2016. godine, zaključno sa avgustom 2018. godine, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučeno o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene člana 109. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, jer su se tužioci opredelili za isplatu penzije u gotovini na svojoj kućnoj adresi i takvim izborom načina isplate prihvatili obavezu da plate poštarinu ( cenu za pružene poštanske usluge) predviđenu Pravilnikom o opštim uslovima za obavljanje poštanskih usluga. Tužioci ukazuju na postojanje drugačijih odluka, međutim drugačija odluka ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav izražen u toj odluci jer pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Iz tih razloga, ni u slučaju prihvatanja izuzetne dozvoljenosti izjavljene revizije tužilaca ne bi došlo do drugačijeg odlučivanja i povoljnijeg ishoda spora za tužioce.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade štete zbog manje isplaćene penzije su dana 21.12.2018. godine, podneli tužioci koji se nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP. Zbog toga se vrednost predmeta spora određuje prema vrednosti glavnih zahteva svakog tužioca zasebno, a to su u konkretnom slučaju, iznosi od po 4.704,78 dinara i 2.378,33 dinara (za petotužioca), koji očigledno ne prelaze dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. To znači da je pobijana drugostepena presuda doneta u postupku u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP.

Kako je pobijenom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, u kome je prema članu 479. stav 6. ZPP isključeno pravo na izjavljivanje revizije, to revizija tužilaca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić