
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4853/2019
24.02.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Opštine Ub, koju zastupa Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Ub, protiv tuženog Preduzeća za izradu metalnih proizvoda „Zimpa“ AD Ub, čiji je punomoćnik Branislav Popović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9964/18 od 22.05.2019. godine, u sednici održanoj 24.02.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 9964/18 od 22.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Ubu P 113/17 od 17.10.2018 godine, ispravljenom rešenjima istog suda P 113/17 od 28.06.2019. i od 01.07.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je stekao pravni osnov za sticanje prava svojine na kp.br. .. njiva 3. klase u površini od 1697 m2, kp.br. .. pašnjak 2. klase u površini od 11575 m2, kp.br..., njiva 3. klase u površini od 8.126 m2, kp.br. .., pašnjak 2. klase u površini od 348 m2 i kp.br. .. livada 3. klase u površini od 25567 m2, sve u ukupnoj površini od 47.313 m2, sve upisane u LN .., KO ..., što je tuženi dužan priznati i dozvoliti da tužilac, na osnovu ove presude, u katastru nepokretnosti izvrši upis prava svojine na navedenim nepokretnostima. Stavom drugim izreke utvrđeno je da je tužilac stekao pravni osnov za sticanje prava korišćenja na kp.br. .. njiva 3. klase u površini od 1697 m2, kp.br. .. pašnjak 2. klase u površini od 11575 m2, kp.br. .. njiva 3. klase u površini od 8.126 m2, kp.br. .. pašnjak 2. klase u površini od 348 m2 i kp.br. .. livada 3. klase u površini od 25567 m2, sve u ukupnoj površini od 47.313 m2, sve upisane u LN .., KO ..., što je tuženi dužan priznati i dozvoliti da tužilac, na osnovu ove presude u katastru nepokretnosti izvrši upis prava korišćenja na navedenim nepokretnostima. Stavom trećim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 70.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 9964/18 od 22.05.2019. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju na kom je zasnovana pobijana odluka, postojanje opšteg interesa za eksproprijaciju predmetnih parcela, upisanih u LN .., KO ..., utvrđeno je rešenjem SO Ub od 03.12.1980. godine, na osnovu koga je Sekreterijat za privredu i finansije SO Ub doneo rešenje od 06.02.1985. godine, kojim je utvrđeno da se predmetne parcele potpuno eksproprišu od prethodnih vlasnika – fizičkih lica i postaju društvena svojina u korist Opštine Ub, a za potrebe RO „Zimpa“ Ub, kao krajnjeg korisnika, u cilju proširenja proizvodnog prostora – fabričkog kruga. Ovim rešenjem obavezani su držaoci da parcele predaju u državinu krajnjem korisniku, te je određeno da će zemljišno-knjižni sud, na zahtev korisnika eksproprijacije ili ranijeg sopstvenika, uknjižiti eksproprisane nepokretnosti kao društvenu svojinu, a da će se eksproprisana nepokretnost predati krajnjem korisniku na njegov zahtev, nakon pravnosnažnosti ovog rešenja. Opština Ub je eksproprisala i isplatila naknadu za oduzeto zemljište, ali nikada nije donet akt o raspolaganju u korist krajnjeg korisnika, jer preseljenje fabrike nikada nije realizovano i pravni prethodnik tuženog nikada nije uveden u posed ovih parcela, niti je na bilo koji drugi način bio faktički držalac istih. U zemljišnoj knjizi, kasnije u katastru nepokretnosti izvršen je upis prava korišćenja u korist pravnog prethodnika tuženog, na osnovu rešenja o eksproprijaciji Opštine Ub.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom, pravilnom primenom materijalnog prava utvrđeno da je tužilac nosilac prava korišćenja na navedenim parcelama.
Naime, Opština Ub je izvršila eksproprijaciju i isplatila naknadu za oduzeto zemljište prethodnim vlasnicima. U rešenju o eksproprijaciji određeno je da će se eksproprisana nepokretnost predati u državinu krajnjem korisniku – pravnom prethodniku tuženog, na njegov zahtev, kako je to bilo predviđeno i članom 31. tada važećeg Zakona o eksproprijaciji („Sl. list FNRJ“ br.12/57). Međutim, kako takav zahtev nije postavljen (nema dokaza o tome), i pravni prethodnik tuženog nikada nije uveden u posed, niti je na drugi način postao faktički držalac eksproprisanih nepokretnosti, a nije izvršeno ni proširenje proizvodnog pogona tuženog, što znači da nije realizovan opšti interes i cilj radi koga je izvršena eksproprijacija, to su oduzete parcele ostale u državini tužioca, kao korisnika eksproprijacije. Na osnovu iznetog, pravilno nižestepeni sudovi zaključuju da rešenje o eksproprijaciji predstavlja zakonit pravni osnov za sticanje prava korišćenja ovih parcela, koje su u vreme oduzimanja bile društvena, potom državna, a sada javna svojina Republike Srbije, u skladu sa članom 72. Zakona o javnoj svojini („Sl.glasnik RS“ br.72/11), a tužilac nosilac prava korišćenja na istim parcelama, primenom člana 47. Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije („Sl. glasnik RS“ br 53/95).
Suprotno navodima revizije – činjenica da je tuženi, odnosno njegov pravni prethodnik u javnim knjigama upisan kao nosilac prava korišćenja ovih parcela, nije dokaz da je on postao i faktički držalac istih, jer je ovaj upis izvršen na osnovu rešenja o eksproprijaciji, u kome je pravni prethodnik tuženog određen kao krajnji korisnik eksproprijacije, zbog čega samo činjenica upisa - ne zanači i da su mu oduzete parcele i predate u državinu.
Prilikom odlučivanja Vrhovni kasacioni sud nije cenio ostale navode revizije kojima se osporava ocena izvedenih dokaza, jer se na taj način osporava utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno, primenom člana 407. stav 1. ZPP, osim kada je prvostepena odluka preinačena pravnosnažnom presudom, što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.
U skladu sa iznetim, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić