Rev 4877/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4877/2020
25.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Gordane Komnenić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Suzana Vasiljević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Rakić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine po tužbi i radi zauzeća i naknade za korišćenje tuđe stvari po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4603/2019 od 10.03.2020. godine, u sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 4603/2019 od 10.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 2344/18 od 10.07.2019. godine, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da prizna da je tužilac po osnovu gradnje stekao pravo svojine na zgradi br. .. sagrađenoj na kp. .., zemljištu ispod zgrade i zemljištu za redovnu upotrebu zgrade, upisanim nepokretnostima u list nepokretnosti br. .. KO ..., te da ovo pravo upiše u javni registar prava na nepokretnostima i da tuženi ovo pravo tužiocu prizna. Obavezan je tužilac da sa kp. .. KO ... ukloni zgradu br. .. . Odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se obaveže tužilac da mu isplati 100.000,00 dinara na ime naknade štete zbog nekorišćenja dela kp. .. pod zgradom br. .. . Obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 44.875,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 4603/2019 od 10.03.2020. godine, odbijene su žalba tužioca i žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s`pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14, 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. ZPP. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, odnosno za novim tumačenjem prava. Odluke nižestepenih sudova zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u ovom slučaju zavisi od konkretno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Pobijanom odlukom odlučeno je o tužbenom zahtevu u iznosu od 100.000,00 dinara, postavljenom u tužbi od 20.01.2015. godine i o protivtužbenom zahtevu u iznosu od 100.000,00 dinara, postavljenom u protivtužbi od 09.07.2019. godine.

Imajući u vidu revizijom pobijani deo presude, radi se o sporu imovinskopravne prirode u kome pobijana vrednost predmeta spora, po oba tužbena zahteva, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, odnosno protivtužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić