Rev 490/2016 porodično pravo; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 490/2016
07.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić-Momirović, članova veća, u parnici iz porodičnih odnosa tužilje B.G. iz R., čiji je punomoćnik B.K., advokat iz N.S., protiv tuženog M.G. iz s.B., R., čiji je punomoćnik M.R., advokat iz K., radi vršenja roditeljskog prava i izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 497/15 od 22.12.2015. godine, na sednici održanoj 07.04.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 497/15 od 22.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Raškoj, presudom P2 165/14 od 09.06.2015. godine, odlučio je da roditeljsko pravo nad zajedničkom decom parničnih stranaka mal. V.G., rođenim … godine u N.P. i mal. L.G., rođenom ... godine u N.P., vrši samostalno majka B.G. i naložio tuženom da u roku od osam dana od dana pravnosnažnosti ove presude mal. V.G. i mal. L.G., preda tužilji B.G., radi vršenja roditeljskog prava (stav prvi izreke). Obavezao je tuženog da na ime izdržavanja zajedničke maloletne dece plaća i to na ime izdržavanja mal. L.G. iznos od 7.000,00 dinara i na ime izdržavanja mal. V.G. iznos od 9.000,00 dinara, mesečno, počev od pravnosnažnosti presude pa ubuduće, dok postoji zakonska obaveza ili ova presuda ne bude izmenjena, 01. u mesecu za tekući mesec, neposredno ili na tekući račun zakonskog zastupnika mal. dece, majci B.G. iz R. (stav drugi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev za iznose preko iznosa dosuđenih u stavu drugom izreke i to za iznos od 3.000,00 dinara za izdržavanje mal. L.G., i za iznos od 1.000,00 dinara za izdržavanje mal. V.G. (stav treći izreke). Uredio je model ličnih kontakata između mal. dece L. i V. G. i oca M.G., tako što će ih otac preuzimati svakog drugog vikenda petkom u 13,00 sati ispred kuće u kojoj deca budu živela sa majkom, gde će ih i vraćati nedeljom u 13,00 sati, po nedelju dana zimskog raspusta i 30 dana letnjeg raspusta, a praznike naizmenično kod oca odnosno majke (stav četvrti izreke). Odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav peti izreke).

Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Gž2 497/15 od 22.12.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Raškoj P2 165/14 od 09.06.2015.godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je blagovremeno podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), pa je utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja i tuženi su ... godine zaključili brak u R., iz kog braka imaju dvoje zajedničke maloletne dece, sina mal. V.G., rođenog ... godine i ćerku mal. L.G., rođenu ... godine. Tužilja i tuženi su živeli u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima, babom i dedom tuženog. Dana 20.09.2013. godine, tužilja je napustila bračnu zajednicu, zbog ozbiljno i trajno poremećenih bračnih odnosa a zbog protivljenja tuženog i ostalih ukućana decu nije povela sa sobom. Osnovni sud u Raškoj, presudom P2 500/13 od 31.01.2014. godine, konstatovao je da je razveden brak parničnih stranaka. Tužilja trenutno živi u iznajmljenom jednosobnom stanu u M., za koji plaća zakupninu u mesečnom iznosu od 40 evra, povremeno je radno angažovana na pakovanju kafe, mesečno zaradi oko 22.000,00 dinara i planira da se sa decom vrati kod roditelja u K.. Roditelji tužilje žive u kući koja je u njihovom vlasništvu, nove je gradnje, poluspratna, od oko 120 m2, koja se sastoji od četiri sobe, trpezarije sa kihinjom, kupatila i ostave. Otac tužilje je zaposlen u privatnoj firmi, na poslovima obezbeđenja, sa mesečnom platom od oko 50.000,00 dinara i zaradi još do 300 evra tako što sa kolegom radi privatno na instaliranju grejanja i kupatila, dok majka tužilje radi u G.c., gde mesečno zarađuje od 34. do 36.000,00 dinara. Roditelji tužilje su materijalno pomagali tužilju za vreme braka i posle napuštanja porodice tuženog, dajući joj novac, hranu i kupujući odevne predmete za tužilju i decu. Porodica tužilje se bavi i obradom zemlje koju uzimaju u zakup i na taj način obezbeđuju dodatne prihode. Braća tužilje, žive i rade u N.S.. Tužilja poseduje adekvatnu stambenu i materijalnu podršku svoje primarne porodice i u tom smislu je u mogućnosti da odgovori na potrebe svoje dece. Maloletna deca su emocionalno upućena na oba roditelja i oba roditelja imaju blizak i topao odnos sa decom. Tužilja ima pravilnije vaspitne stavove od tuženog bolje prepoznaje potrebe dece vezane za uzrast i adekvatno ih zadovoljava. O deci uglavnom brine majka tuženog i ona najveći deo vremena provodi sa njima. Mal. V. je izložen raznim pritiscima od strane oca, a pogotovo dede po ocu, koji mu je govorio da će da raskine ugovor i neće mu dati puške i kuću na R. ako ostane da spava kod majke, da će ih majka ostaviti i otići u K. i da se nikad neće vratiti, a kada je odlazio da spava kod majke deda ga je nazivao vulgarnim imenima. Tužilja do sada nije diskreditovala autoritet oca i spremna je na saradnju sa ocem u interesu dece. Tuženi sa druge strane, kako bi osigurao opstanak dece u svojoj porodici, raznim pritiscima i ucenama je uveo mal. V. u konflikt lojalnosti, čime je sopstvene emocije i potrebe stavio ispred potreba i interesa maloletnog deteta. Tužilja kao majka se predstavila kao funkcionalniji roditelj u vršenju roditeljskog prava. Centar za socijalni rad u R. je dao i predlog o uređenju održavanja ličnih odnosa maloletne dece i oca. Tuženi je osnivač r. Z. u R., u kome mesečno zarađuje oko 30.000,00 dinara, zajedno sa ukućanima bavi se poljoprivredom od koje obezbeđuje hranu za sopstvene potrebe. Ukućani tuženog, otac, majka, baba i deda su penzioneri, žive u B. u porodičnoj kući, u kojoj ima šest soba, kuhinju i kupatilo. Tuženi ispunjava stambene i finansijsko materijalne uslove za samostalno vršenje roditeljskog prava. Centar za socijalni rad je rešenjem od 26.05.2015. godine odredio meru korektivnog nadzora tuženog, jer je tužilji kao majci onemogućavao održavanje redovnih kontakata sa maloletnom decom, što ukazuje da tuženi ne shvata u potpunosti od kakvog je značaja za rast i razvoj dece održavanje redovnih kontataka sa roditeljem koji ne vrši roditeljsko pravo i ne živi sa decom, što kompromituje roditeljsku kompetentnost tuženog. Za izdržavanje mal. dece stranaka i to za odeću, obuću i ishranu, ličnu higijenu i potrebe prilikom boravka u predškolskoj ustanovi i školske obaveze, mesečno je potrebno i to za izdržavanje mal. V. iznos od 15.000,00 dinara i za izdržavanje mal. L. iznos od oko 11.000,00 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo, kada su imajući u vidu najbolji interes dece, doneli odluku da roditeljsko pravo nad mal. decom vrši tužilja kao njihova majka, obavezali tuženog da na ime izdržavanja maloletne zajedničke dece plaća i to na ime izdržavanja mal. L.G. iznos od 7.000,00 dinara i na ime izdržavanja mal. V.G. iznos od 9.000,00 dinara i uredili održavanje ličnih odnosa između maloletne dece i tuženog kao oca, na način bliže određen u stavu četvrtom izreke presude.

Odredbom člana 272. stav 2. Porodičnog zakona („Sl. glasnik RS“, broj 18/05, 72/11 i 6/15), je propisano, da, ako roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem donosi sud.

Prema tome, kako su se nižestepeni sudovi rukovodili najboljim interesom maloletne dece i odluku o samostalnom vršenju roditeljskog prava od strane tužilje kao majke nad maloletnom decom, doneli tako što su prihvatili nalaz i mišljenje Centra za socijalni rad u R., a odluku o doprinosu za izdržavanje maloletne dece doneli imajući u vidu potrebe maloletne dece i mogućnosti tuženog kao dužnika izdržavanja, uzimajući u obzir i mogućnosti užilje kao majke i uredili način održavanja ličnih odnosa između maloletne dece i tuženog kao oca, s obzirom na to da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Pri tome, nije nije neophodno dalje detaljno obrazlagati presudu kojom se revizija odbija kao neosnovana, već se tuženi kao revident upućuje na obrazloženje pobijane presude, da se nepotrebno ne bi ponavljalo, na osnovu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Milomir Nikolić,s.r.