Rev 4914/2022 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4914/2022
19.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević, Gordane Džakula, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz sela ..., BB iz ..., VV iz .., GG iz sela ..., DD iz ..., ĐĐ iz ... i EE iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Ivana Trajković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Privredni sud u Zaječaru, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zaječaru, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Apelacionog suda u Nišu Gžrr 1275/2021 od 14.12.2021. godine, u sednici održanoj 19.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Apelacionog suda u Nišu Gžrr 1275/2021 od 14.12.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Apelacionog suda u Nišu Gžrr 1275/2021 od 14.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Knjaževcu Prr1 156/20 od 11.05.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca AA i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 288.427,86 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 133.063,72 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 155.364,14 dinara. Drugim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca BB i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 678.754,79 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 412.290,62 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 266.464,17 dinara. Trećim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca VV i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 532.869,69 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 323.489,25 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 209.380,44 dinara. Četvrtim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca GG i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 101.787,40 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 42.459,52 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 59.237,88 dinara. Petim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje DD i obavezana tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 23.908,06 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 9.587,62 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 14.320,44 dinara. Šestim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca ĐĐ i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 632.075,17 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 375.645,87 dinara i troškova iznos od 12.756,02 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 243.673,28 dinara. Sedmim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca ĐĐ i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 200.327,05 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 72.69,53 dinara i troškova iznos od 15.914,08 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 97.203,01 dinara i kamate na troškove u iznosu od 14.518,43 dinara. Osmim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje EE i obavezana tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja St 447/2010 koji se vodi pred Privrednim sudom u Zaječaru u ukupnom iznosu od 783.430,44 dinara, od čega na ime glavnog duga iznos od 505.044,63 dinara i troškova iznos od 2.260,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27.04.2020, godine kao dana podnošenja tužbe, do isplate i na ime obračunate kamate na glavni dug iznos od 276.125,81 dinara. Devetim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime naknade troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 220.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1275/2021 od 14.12.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijena je žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom, sedmom i osmom izreke. Drugim stavom izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu devetom izreke u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezana je tužena da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 237.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugostepenoj presudi, tužioci su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, u kojoj su predložili da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku (,,Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/14, 87/18 i 18/20).

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku ocenio da revizija tužilaca nije izuzetno dozvoljena.

Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pobijanim rešenjem preinačeno je rešenje o troškovima postupka uz primenu odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova postupka i njihovu visinu. Imajući ovo u vidu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji tužilaca, kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nije dozvoljena ni kao redovna revizija.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Stavom 2. istog člana Zakona, propisano je da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, a prema stavu 6. iste odredbe u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe zakona o reviziji protiv presude.

Odredbom člana 28. ZPP propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).

U konkretnom slučaju, revizijom tužilaca pobija se samo pravnosnažno drugostepeno rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u drugostepenoj presudi. Troškovi postupka predstavljaju akcesorno potraživanje, pa se prema članu 28. ZPP ne uzimaju u obzir prilikom ocene prava na izjavljivanje revizije u situaciji kada ne čine glavni zahtev. U tom smislu, ni revizija protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima postupka ne može se izjaviti na osnovu čl. 404. ZPP, ali ni po čl. 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer se navedena odredba može primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, ali ne i u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog zakona određeno da revizija protiv odluke o sporednom traženju nije dozvoljena.

Na osnovu čl. 420. u vezi čl. 413. ZPP, u odnosu na reviziju tužioca odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić