Rev 4934/2020 3.1.2.8.2; naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4934/2020
03.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB (pravnih sledbenika VV) iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je punomoćnik Goran Atanasković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razova, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 624/18 od 11.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.02.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 624/18 od 11.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 574/17 od 26.10.2017. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca, pa je obavezana tužena da tužiocima na ime naknade štete za period od 01.05.2009. godine pa do 30.11.2015. godine isplati iznose od po 4.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u tom stavu, počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom četiri izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime troškova parničnog postupka solidarno isplati iznos od 472.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršnost odluke.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 624/18 od 11.12.2019. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 574/17 od 26.10.2017. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke, tako što je odbijen zahtev tužilaca da se obaveže tužena da im na ime naknade štete za period od 01.05.2009. godine do 30.11.2015. godine isplati ukupan iznos od po 4.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na mesečne iznose od po 50.000,00 dinara, počev od dospelosti svakog od njih do isplate, kao i da im ubuduće isplaćuje iznos od po 50.000,00 dinara mesečno svakog 10. u mesecu doživotno, počev od 10.01.2016. godine. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 574/17 od 26.10.2017. godine, tako što su tužioci obavezani da tuženoj na ime troškova prvostepenog postupka solidarno isplate iznos od 90.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezani su tužioci da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka solidarno isplate iznos od 45.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 – 87/18), u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, pa je našao da revizija tužilaca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz navedene zakonske odredbe, koja bi mogla predstavljati osnov za uvažavanje revizije tužilaca, nema.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužiocima je odlukom Nacionalnog saveta za naučni i tehnološki razvoj ../2009-01 od 16.04.2009. godine dodeljeno zvanje zaslužni naučnik za 2008. godinu. Nacionalni savet za naučni i tehnološki razvoj je na osnovu Zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti dana 25.12.2007. godine doneo Pravilnik o kriterijumima i postupku za dodelu zvanja zaslužni naučnik na osnovu kog zaslužni naučnik ima pravo da mu se dodeli i isplati posebno priznanje doživotnog mesečnog primanja, nakon prestanka radnog odnosa, odlaskom u penziju, u skladu sa posebnim aktom. Takvo priznanje u vidu doživotne mesečne naknade tužiocima, koji su u momentu donošenja odluke od 16.04.2009. godine ostvarili penziju, nije isplaćeno, jer poseban akt iz člana 10. navedenog Pravilnika nije donet. Visina doživotnog mesečnog novčanog primanja koje se kao posebno priznanje isplaćuje zaslužnim umetnicima iznosi 50.000,00 dinara.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio da je zbog propusta da u skladu sa članom 10. Pravilnika o kriterijumima i postupku za dodelu zvanja zaslužni naučnik, donese poseban akt za svakog tužioca pojedinačno, tužena odgovorna za štetu koju trpe, jer im se po odlasku u penziju ne vrši isplata primanja po osnovu priznanja koje su ostvarili u vidu doživotnog mesečnog primanja, pa je primenom odredbe člana 172. ZOO i člana 232. ZPP obavezao tuženu da tužiocima na ime naknade štete isplati iznose iz izreke pobijane prvostepene presude koji su nalazom veštaka opredeljeni u visini primanja koja se isplaćuje po Uredbi o posebnim priznanjima umetnicima za doprinos nacionalnoj kulturi.

Odlučujući o žalbi tužene, drugostepeni sud je zaključio da je na utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužilaca kao neosnovan.

Odredbom člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

Odredbom člana 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.

Odredbom člana 90. Zakona o naučnoistraživačkoj delatnosti („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 11/05, 50/06) koji je bio na snazi i na osnovu koga je tužiocima dodeljeno zvanje zaslužni naučnik, stavom 1. propisano je da Nacionalni savet može dodeliti nagrade i priznanja za vrhunska naučna dostignuća i reuzltate u naučnoistraživačkom radu i za životno delo istraživača; stavom 2. propisano je da istraživaču iz stava 1. ovog člana Nacionalni savet može dodeliti zvanje zaslužnog naučnika, a stavom 3. istog Zakona da se kriterijumi, visina i vrsta nagrada i priznanja iz stava 1. tog člana, kao i postupak dodele zvanja zaslužnog naučnika, bliže uređuju aktom koji donosi Nacionalni savet.

Nacionalni savet za naučni i tehnološki razvoj je na osnovu navedenog Zakona, dana 25.12.2007. godine doneo Pravilnik o kriterijumima i postupku za dodelu zvanja zaslužni naučnik na osnovu kog naučnik ima pravo da mu se dodeli i isplati posebno priznanje doživotnog mesečnog primanja nakon prestanka radnog odnosa, odlaskom u penziju u skladu sa posebnim aktom.

Iz navedenog proizilazi da sticanje zvanja zaslužnog naučnika predstavlja osnov po kome tužioci mogu ostvariti i pravo na novčano priznanje u vidu doživotnog mesečnog primanja, ali pod uslovima iz Pravilnika o dodeli nagrada i priznanja, a odluku o visini tog mesečnog iznosa utvrđuje nadležno ministarstvo tužene, u zavisnosti od sredstava u budžetu, a nakon donošenja Zakona o budžetu.

Pravilnikom o postupanju i načinu dodele nagrade i priznanja za naučna dostignuća naučnicima, korisnicima penzija za doprinos razvoja nauke i tehnologije u Republici Srbiji propisano je da se nagrada i priznanje za naučna dostignuća sastoje od prava na doživotna mesečna novčana primanja pod uslovima propisanim članom 2. tog Pravilnika, kao i nagrade i priznanja za naučna dostignuća koja shodno članu 3. tog Pravilnika može biti dodeljeno naučniku, korisniku penzije, koji je u toku naučne karijere ostvario doprinos razvoju nauke i tehnologije prema kriterijumina stručne komisije za dodelu nagrade i priznanja za naučna dostignuća i priznanja za naučna dostignuća naučnicima, korisnicima penzija, za doprinos u razvoju nauke i tehnologije u Republici Srbiji. Članom 6. tog Pravilnika propisano je da na osnovu kriterijuma za dodeljivanje posebnog priznanja utvrđenih Pravilnikom o dodeli nagrada i priznanja za naučna dostignuća naučnicima korisnicima penzija za doprinos razvoja nauke i tehnologije u Republici Srbiji, komisija utvrđuje predlog nosilaca posebnog priznanja koji upućuje nacionalnom savetu koji u zavisnosti od sredstava obezbeđenih Zakonom o budžetu Republike Srbije donosi rešenje i sastavlja listu naučnika korisnicima penzija koji su ostvarili pravo na nagradu priznanje za naučna dostignuća, a članom 7. istog Pravilnika propisano je da visinu mesečnog iznosa koji se isplaćuje nosiocima nagrada i priznanja za naučna dostignuća utvrđuje ministarstvo nadležno za nauku na početku budžetske godine u skladu sa sredstvima određenim Zakonom o budžetu Republike Srbije i da se ovaj mesečni novčani iznos isplaćuje nosiocima posebnog priznanja posle donošenja rešenja iz člana 6. stav 1. Pravilnika, počev od narednog meseca.

Dakle, pravo na isplatu novčanog priznanja tužiocima koji su u skladu sa navedenim Pravilnikom stekli zvanje zaslužni naučnik, ne pripada samim donošenjem rešenje o dodeli tog zvanja, jer je ostvarivanje tog prava uslovljeno sprovođenjem navedenog postupka u skladu sa Pravilnikom o postupku i načinu dodele nagrada i priznanja za naučna dostignuća naučnicima, korisnicima penzija za doprinos razvoja nauke i tehnologije u Republici Srbiji. Po priznatom osnovu (sticanje zvanja zaslužnog naučnika) tužioci nisu ostvarili svoje pravo na traženo novčano priznanje, a propustili su i da svoju pravnu zaštitu ostvare u upravnom postupku, odnosno upravnom sporu i nisu ishodovali donošenje odgovarajućeg rešenja – odluku o visini mesečnih iznosa koje utvrđenje je u isključivoj nadležnosti navedenog ministarstva, a ne suda, to je i po oceni ovog suda neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu člana 172. ZOO, kako je to pravilno utvrdio i drugostepeni sud.

Sa iznetih razloga neosnovani su revizijski navodi tužilaca o pogrešnoj primeni materijalnog prava od strane drugostepenog suda.

Odluka o troškovima postupka doneta je pravilom primenom odredbe člana 153. i 154. ZPP.

Kako se razlozima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je reviziju tužilaca odbio kao neosnovanu, pa je primenom člana 414. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća-sudija,

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić