Rev 496/2017 porodično pravo; izmena odluke o vršenju roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 496/2017
22.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Lidije Đukić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vesna Popović, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., koju zastupa punomoćnik Milanka Mitrović, advokat iz ..., radi izmene odluke o vršenju roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 865/16 od 20.10.2016. godine, u sednici veća od 22.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 865/16 od 20.10.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 401/14 od 29.01.2016. godine, odbija se kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se maloletna deca VV i GG povere na staranje ocu koji će samostalno vršiti roditeljsko pravo uz obaveze majke da doprinosi njihovom izdržavanju i da se uredi model viđanja sa majkom, te da se na taj način izmeni presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 4884/11 od 27.08.2012. godine, u delu koji se odnosi na poveravanje dece na samostalno vršenje roditeljskog prava, njihovo izdržavanje i model viđanja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 865/16 od 20.10.2016. godine, odbija se kao neosnovana žalba tužioca i potvrđuje presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 401/14 od 29.01.2016. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiočeva revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P2 4884/11 od 27.08.2012. godine razveden je brak između tužioca i tužene, a njihova zajednička maloletna deca VV, rođen ... godine i GG, rođena ... godine su poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava. Tužilac je obavezan da doprinosi izdržavanju maloletne dece, a uređen je i model viđanja maloletne dece sa ocem. Tužena se sa decom u maju 2013. godine preselila u ..., gde je zasnovala vanbračnu zajednicu, a sa decom živi u kući koja je opremljena i komforna i u potpunosti zadovoljava potrebe svih članova. Tužena radi kao ... i mesečno zarađuje od 15.000,00 do 20.000,00 dinara, a njen vanbračni suprug zarađuje mesečno oko 25.000,00 dinara. Iako oboje rade u smenama deci je kontinuirano obezbeđen nadzor od strane odraslih prvenstveno majke i očuha koji usklađuju svoje radne smene, a izuzetno ih pričuva i komšinica. Maloletni VV pohađa ... razred osnovne škole u ..., ... je završio sa dobrim uspehom i primernim vladanjem, a maloletna GG pohađa ... razred osnovne škole i oba deteta se u slobodno vreme druže sa vršnjacima i bave folklorom. Svi članovi porodice se dobro slažu i među njima su prisutne pozitivne emocionalne razmene zbog čega maloletna deca poseduju sve uslove za normalan psihofizički razvoj i porodica predstavlja bezbrižno okruženje za njih. U postupku deca su se i izjasnila da žele da i dalje žive sa majkom i da oca viđaju kao i do sada. Tužiocu su deca 04.01.2014. godine predata radi boravka kod njega za vreme raspusta, ali ih on nije vratio po isteku utvrđenog vremena zbog čega je tužena pokrenula izvršni postupak radi predaje dece i rešenjem od 14.02.2014. godine njen predlog za izvršenje je usvojen. Tužilac nije dovodio decu u prostorije organa starateljstva, pa je izvršenje odlagano da bi konačno maloletni VV bio predat majci 10.03.2014. godine, a maloletna GG je ostala kod oca i vraćena je majci 14.03.2014. godine. Zbog odbijanja predaje maloletne dece majci tužiocu je izrečena kazna zatvora. U periodu od 12.06.2015. do 22.07.2015. godine maloletna deca su ponovo boravila kod oca, a u tom periodu otac je tukao maloletnog VV, pa maloletni VV više ne ide kod oca niti sa njim kontaktira. Maloletna GG i dalje ide kod oca.

Kod napred utvrđenog činjeničnog stanja, a koje se zasniva i na mišljenju organa starateljstva koje je u postupku pribavljeno, nižestepeni sudovi su zaključili da je interes maloletne dece stranaka da i dalje budu poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, te da nove okolnosti koje su navedene nisu od uticaja koji bi bio u toj meri izražen da bi zahtevao izmenu ranije sudske odluke oko samostalnog vršenja roditeljskog prava.

Prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona, roditeljsko pravo je izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti prava i interesa deteta. Na ovaj način samo je potencirana načelna odredba iz člana 6. stav 1. istog zakona po kojoj je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. Prilikom donošenja ranije sudske odluke o vršenju roditeljskog prava u postupku razvoda braka utvrđeno je da je u najboljem interesu maloletne dece da roditeljsko pravo nad njima samostalno vrši majka. Od tada promenile su se okolnosti utoliko što je majka zasnovala vanbračnu zajednicu i sa decom prešla da živi u .... Međutim, iz izvedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da promena mesta boravka, škole i opšte životne sredine nije negativno uticala na decu, jer su se ona adekvatno uklopila i u novoj sredini imaju sve uslove za normalan psihofizički razvoj. Organ starateljstva, koji po članu 270. Porodičnog zakona u ovoj vrsti sporova ima posebnu ulogu, u toku postupka je naveo da majka maloletne dece poseduje pun roditeljski kapacitet i da prava i obaveze iz sadržine roditeljskog prava vrši savesno i odgovorno. Sa druge strane otac je opterećen nerazrešenim partnerskim konfliktima koje ima na relaciji sa tuženom što bitno ugrožava njegovo usmeravanje na izgradnju kvalitetnog odnosa sa maloletnom decom. U prilog ovakvog stava organa starateljstva ide i činjenica da otac nije poštovao obavezu utvrđenu sudskom odlukom da decu koja su mu dolazila radi održavanja redovnih kontakata na vreme vraća majci te da je u tom pogledu bilo i sudskih postupaka. To je dovelo i do pogoršanja odnosa između oca i maloletnog sina. Nesumnjivo je izražena i želja maloletne dece da i dalje samostalno roditeljsko pravo nad njima vrši majka. S obzirom da je maloletni VV stariji od 15 godina, ta njegova želja ima i poseban značaj u ovakvim sporovima.

Kada se sve napred navedeno ima u vidu, onda se ne mogu prihvatiti navodi iz revizije tužioca da sud nije vodio računa o najboljem interesu maloletne dece, a posebno da nije imao u vidu da deca često ostaju sama, te da u ... postoje mnogo veće mogućnosti za unapređenje interesa i talenta dece.

Kako se ni ostalim navodima iz revizije ne dovodi u sumnju pravilnost nižestepenih odluka, to je i odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić