Rev 5071/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5071/2019
12.12.2019. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Branislava Bosiljkovića i Branislave Apostolović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Vasić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalone službe za zapošljavanje Beograd-filijala Prokuplje, radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 387/19 od 08.08.2019. godine, na sednici održanoj 12.12.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

UKIDA SE rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 387/19 od 08.08.2019. godine, kao i rešenje o troškovima sadržano u stavu trećem izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P br. 1488/18 od 29.11.2018. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ukinutom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 1488/18 od 29.11.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da u korist tužioca, izvrši uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na osnovice bliže navedene u stavu prvom izreke ove presude. Stavom drugim izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 387/19 od 08.08.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je odluka o troškovima prvostepenog postupka.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao je tuženu da u korist tužioca izvrši uplatu pripadajućih doprinosa. Međutim, i pored toga, prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sa obrazloženjem da nije bilo neophodno da tužilja, povodom uplate pripadajućih doprinosa, vodi poseban postupak, već je iste mogla potraživati i u postupku za isplatu novčane nakande zbog nezaposlenosti.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužioca i potvrdio odluku o troškovima postupka, prihvatajući razloge prvostepenog suda u celini.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom ukazuje na pogrešan stav nižestepenih sudova u pogledu prava tužioca na naknadu troškova postupka.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano je da stranka koja u celini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, nižestepeni sudovi su pogrešno postupili kada su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, osnovni kriterijum kojim se sudovi moraju rukovoditi jeste uspeh parničnih stranaka u sporu. Izuzetak su porodični sporovi kod kojih se sud vodi i kriterijumom pravičnosti. U ovom konkretnom slučaju, tuženi prilikom isplate novčane naknade nije izvršio isplatu pripadajućih doprinosa, zbog čega tužilac ima pravo da tužbom potražuje njihovu isplatu. Osim toga, tuženi je osporio tužbeni zahtev tužioca tokom postupka, u kom smislu tužiocu, koji je uspeo u sporu pripada pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 2. u vezi člana 420. ZPP-a, ukinuo odluku o troškovima postupka i predemet u ukinutom delu vratio na ponovno odlučivanje.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić