Rev 5083/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5083/2021
06.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mirjana Nedeljkov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Privredni sud u Požarevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gžrr 18/21 od 04.02.2021. godine, u sednici održanoj 06.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gžrr 18/21 od 04.02.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gžrr 18/21 od 04.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu Prr 323/20 od 24.11.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužiocu na ime novčanog obeštećenja na ime neimovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Požarevcu ST 18/2010 (ST 8/2007) isplati 500 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 24.11.2020. godine, kao dana presuđenja, do konačne isplate; a za veće traženje od dosuđenog, do traženog iznosa od 3.000 evra, njegov zahtev je odbijen (stav drugi izreke). Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 13.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Požarevcu Gžrr 18/21 od 04.02.2021. godine, stavom 1. izreke ukinuta je presuda Osnovnog suda u Požarevcu Prr 323/20 od 24.11.2020. godine u stavu prvom izreke, a tužba tužioca je odbačena. Stavom 2. izreke tužilac je obavezan da tuženoj na ime troškova postupka isplati 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3., člana 404. stav 1. i člana 441. ZPP-a. Posebnom revizijom ističe da je potrebno razmatranje pravnog pitanja od opšteg interesa i interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i potrebe novog tumačenja prava iz razloga postojanja različitog stava suda za trajanje prekluzivnog roka za podnošenje tužbe po prestanku vanrednog stanja.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 55/14 i 18/20), propisano je da revizija može da se izjavi zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizija, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

Odlučujući o dozvoljenosti posebne revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje je drugostepeni sud dao za svoju odluku. Tužilac u reviziji nije pružio dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Po članu 420. stav 1. ZPP stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Revizija protiv rešenja iz stava jedan ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude (stav 2).

U postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude (član 420. stav 6. ZPP).

Odredbom člana 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/2015), propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1), da revizija nije dozvoljena (stav 3).

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom članu 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o postupku po tužbi za novčano obeštećenje, u kome revizija nije dozvoljena po posebnom zakonu, to revizija tužioca nije dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim je ukinuo presudu i odbacio tužbu ni po odredbi člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, jer specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić