Rev 511/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 511/2020
12.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 9675/2018 od 23.05.2019. godine, u sednici od 12.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 9675/2018 od 23.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž. 9675/2018 od 23.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 22193/15 od 27.09.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i tuženi obavezan da mu na ime naknade štete za period od oktobra 2012. godine zaključno sa junom 2014. godine isplati mesečne iznose navedene izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete za period od marta 1999. godine zaključno sa septembrom 2012. godine, u pojedinačnim iznosima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 232.712,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž. 9675/2018 od 23.05.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke. Stavom trećim izreke preinačeno je rešenje o parničnim troškovima iz stava četvrtog izreke prvostepene presude tako što je tuženi obavezan da tužiocu na ime parničnih troškova isplati 151.172,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom četvrtim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14). Uz reviziju nisu priložene drugačije sudske odluke u pogledu primene člana 376. Zakona o obligacionim odnosima koji se odnosi na zastarelost potraživanja, u pogledu čije primene postoji ujednačena sudska praksa. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužbom od 26.10.2015. godine tužilac je tražio naknadu štete, ukupno 452.000,00 dinara.

Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Budući da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić