Rev 5121/2018 3.1.3.13.1; odbijanje zbog nepotpune pasivne legitimacije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5121/2018
04.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Petra Sarić Vasiljević, advokat iz ..., protiv tužene BB sa prebivalištem u ..., čiji je punomoćnik Slavica Kovačević, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2631/18 od 09.05.2018. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 2631/18 od 09.05.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2816/2016 od 23.11.2017. godine, prvim stavom izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno je da je Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 05.04.1993. godine, između sada pok. VV, bivše iz ..., kao primaoca izdržavanja i tužene, kao davaoca izdržavanja, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu 3R 2067/92, ništav u delu u kojem je tužilja raspolagala sa ½ idealnog dela nepokretnosti-stana broj ..., površine 51m2, po strukturi jednoiposobnog, koji se nalazi na ... spratu u ulici ... broj ..., u ..., upisan na katastarskoj parceli broj .../... u List nepokretnosti ... KO ... . Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca, u delu u kom je tražio da se utvrdi ništavost Ugovora o doživotnom izdržavanju zaključenog 05.04.1993. godine između sada pok. VV, bivše iz ..., kao primaoca izdržavanja i tužene, kao davaoca izdržavanja, overenog pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu 3R 2067/92, preko dosuđene ½ idealnog dela stana iz prvog stava izreke, kao neosnovan. Trećim stavom izreke, utvrđeno je da tužilac ima pravo svojine na ½ stana broj ..., površine 51m2, po strukturi jednoiposobnog, koji se nalazi na ... spratu u ulici ... broj ..., u ..., upisan na katastarskoj parceli broj .../... u List nepokretnosti ... KO ..., po osnovu sticanja u braku sa sada pok. VV, po osnovu ugovora o otkupu stana zaključenim sa ,,Osiguranjem Dunav“, overenim pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov .../...od 24.05.2017. godine tokom trajanja braka i aneksa ugovora kojim je stan isplaćen zajedničkim sredstvima bračnih drugova, što je tužena dužna priznati i trpeti, a da ova presuda služi kao osnov za upis prava vlasništva tužioca za promet nepokretnosti, na ½ predmetnog stana. Četvrtim stavom izreke, odbijen je predlog tužioca za određivanje privremene mere kojom je traženo da se zabrani tuženoj da po bilo kom pravnom ili faktičkom osnovu i na bilo koji način raspolaže sa pravom svojine na predmetnom stanu, što bi podrazumevalo prodaju, razmenu, poklon, raspolaganje po osnovu cesija, prebijanja, pristupanja i otpust duga, hipoteke, davanja obezbeđenja, kao neosnovan. Petim stavom izreke, obavezana je tužena da na ime troškova parničnog postpka isplati tužiocu iznos od 80.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 2631/18 od 09.05.2018. godine, prvim stavom izreke, preinačena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2816/2016 od 23.11.2017. godine u stavu prvom i trećem izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da je Ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen 05.04.1993. godine, između sada pok. VV, bivše iz ..., kao primaoca izdržavanja i tužene, kao davaoca izdržavanja, overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu u predmetu 3R 2067/92, ništav u delu u kojem je sada pok. VV raspolagala sa ½ idealnog dela nepokretnosti-stana broj ..., površine 51m2, po strukturi jednoiposobnog, koji se nalazi na ... spratu u ulici ... broj ..., u ..., upisan na katastarskoj parceli broj .../... u List nepokretnosti ... KO ..., kao i tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da ima pravo svojine na ½ stana broj ..., površine 51m2, po strukturi jednoiposobnog, koji se nalazi na ... spratu u ulici ... broj ..., u ..., upisan na katastarskoj parceli broj .../... u List nepokretnosti ... KO ..., po osnovu sticanja u braku sa sada pok. VV, o osnovu ugovora o otkupu stana zaključenim sa ,,Osiguranjem Dunav“, overenog pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov .../... od 24.05.2017. godine tokom trajanja braka i aneksa ugovora kojim je stan isplaćen zajedničkim sredstvima bračnih drugova, što je tužena dužna priznati i trpeti i da ova presuda služi kao osnov za upis prava vlasništva tužioca u katastar za promet nepokretnosti na ½ idealnog dela stana, kao neosnovan. Drugim stavom izreke, potvrđena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2816/2016 od 23.11.2017. godine u stavu drugom i četvrom izreke, i u tom delu žalba tužioca je odbijena kao neosnovana. Trećim stavom izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu petom izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2816/2016 od 23.11.2017. godine, tako što je tužilac obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 201.750,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je dala odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 403. stav 2. tačka 2. i 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14 i 87/18), pa je našao da je revizija dozvoljena i neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u braku sa sada pok. VV od 01.02.1976. godine do 13.07.2012. godine, koja je od ZOIL ,,Dunav“ dobila na korišćenje stan, po strukturi jednoiposoban, površine 35,80 m2, ulici ... ..., u naselju ..., objekat ..., sprat ..., stan broj ..., uz obavezu da sa nadležnom Samoupravnom interesnom zajednicom u predviđenom roku zaključi ugovor o korišćenju stana. Sada pok. VV je zaključila ugovor o otkupu predmetnog stana sa DD za osiguranje ,,Dunav“, koji ugovor je overen pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu Ov .../... od 24.05.1992. godine. Tužena, kao davalac izdržavanja i sada pok. VV, kao primalac izdržavanja, su dana 05.04.1993. godine, zaključile Ugovor o doživotnom izdržavanju, kojim ugovorom se davalac izdržavanja, ovde tužena, obavezala da će i ubuduće da pomaže primaoca izdržavanja i njenog supruga, ovde tužioca, da vodi računa o njihovom zdravlju i da ih po dobrim običajima sahrani, a koje obaveze važe za primaoca izdržavanja u slučaju da umre pre supruga, a uz naknadu za navedene obaveze, primalac izdržavanja ostavlja ovde tuženoj stan koji je predmet spora u vlasništvo. Od zakonskih naslednika, osim tužioca i tužene, sada pok. VV, ima i kćerku GG.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilna je odluka drugostepenog suda da tužbeni zahtev nije osnovan.

Odredbom člana 205. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da više lica mogu jednom tužbom da tuže, odnosno da budu tuženi (suparničari) ako su u pogledu predmeta u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova, a članom 210. istog zakona, propisano je da ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može da se reši na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), oni se smatraju kao jedna parnična stranka, tako da se kad pojedini suparničari propuste neku parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari odnose se i na one koji te radnje nisu preduzeli. Članom 211. ZPP propisano je da nužno suparničarstvo postoji ako po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa tužbom moraju da se obuhvate sva lica koja su učesnici materijalnopravnog odnosa (stav 1.), a ako sva lica iz stava 1. ovog člana nisu obuhvaćena tužbom kao stranke, sud će da odbije tužbeni zahtev, a da o nužnom suparničarstvu sud vodi računa po službenoj dužnosti (stav 3.).

Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kada se ugovor smatra ništavim, a članom 104. istog zakona, propisane su posledice ništavosti ugovora.

Imajući u vidu da tužilac podnetom tužbom traži utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora o doživotnom izdržavanju, zaključenog između tužene i sada pok. VV, kao i utvrđenje prava svojine na ½ predmetne nepokretnosti stečene u toku trajanja braka sa sada pok. VV, to je pravilan zaključak drugostepenog suda o neosnovanosti tužbenog zahteva, jer u konretnom slučaju ne postoji potpuna procesna zajednica na strani tuženih, kao nužnih i jedinstvenih suparničara, koja vodi odbijanju tužbenog zahteva zbog nedostatka potpune pasivne legitimacije, s obzirom da je tužbom, kao tužena morala biti obuhvaćena i GG, kao zakonski naslednik iza pok. VV. Naime, imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, tužbom moraju biti obuhvaćene sve ugovorne strane, s obzirom na pravno dejstvo utvrđenja ništavosti, shodno članu 104. Zakona o obligacionim odnosima. Pitanje pravne valjanosti i pravnog dejstva ugovora mora se raspraviti između ugovornih strana. U konkretnom slučaju, kako je predmetni ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između tužene, kao davaoca izdržavanja, i sada pok. VV, kao primaoca izdržavanja, koja osim tužioca i tužene, od zakonskih naslednika ima i kćerku GG, to je u konkretnom slučaju tužbom morala biti obuhvaćena i GG, kao zakonski naslednik pok. VV. Naime, kada je jedan od ugovarača preminuo njegova zaostavština (prava i obaveze) prelazi po sili zakona na naslednike u smislu člana 206, a u vezi člana 212 Zakona o nasleđivanju (,,Službeni glasnik RS” broj 46/95, 101/03 i 6/15). Propuštanjem tužioca da kao stranku u sporu za utvrđenje ništavosti ovog ugovora, kao i za utvrđenje prava svojine na ½ predmetne nepokretnosti, označi i GG, stekli su se uslovi za odbijanje tužbenog zahteva, pa su navodi revidenta kojima se osporava pasivna legitimacija GG, kao zakonskog naslednika pok. VV, uz ukazivanje da ona nije ugovorna strana, ocenjeni kao neosnovani. U situaciji nepostojanja potpune procesne zajednica na strani tuženih, kao nužnih i jedinstvenih suparničara, navodi u reviziji kojima se osporava pravilnost primene materijalnog prava u pogledu sticanja prava svojine na predmetnom stanu u toku trajanja zajednice braka između tužioca i sada pok. VV su bez uticaja na drugačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, kao i ukazivanje u reviziji da tužilac nije znao da je GG živa, niti njenu adresu.

Sud je cenio i ostale navode revizije, pa je našao da su neosnovani, jer je drugostepeni sud u pobijanoj odluci dao jasne, potpune i pravilne razloge iz kojih proizilazi neosnovanost revizijskih razloga, a koje ovaj sud u svemu prihvata.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka nije osnovan, budući da on nije postigao uspeh sa izjavljenom revizijom, te mu ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, u smislu odredbe člana 165. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić