Rev 5154/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5154/2020
12.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Vesne Popović i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandra Tešić, advokat iz ..., protiv tužene „Unicredit bank Srbija“ AD iz Beograda, čiji je punomoćnik Tamara Simić, advokat iz ..., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 16475/18 od 12.03.2020. godine, u sednici od 12.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 16475/18 od 12.03.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 16475/18 od 12.03.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 2978/18 od 25.05.2018. godine, stavom prvim izreke utvrđuje se da je ništava odredba člana 9. stav 9. tačka 1. Ugovora o gotovinskom kreditu od 11.05.2017. godine kojom je korisnik kredita obavezan da banci plati fiksnu jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahteva od 2% od iznosa odobrenog kredita, odnosno minimum 1.600,00 dinara. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužilji na ime sticanja bez osnova isplati 20.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.05.2017. godine do isplate. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati 18.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 16475/18 od 12.03.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11 .... 87/18). Naime, nižestepene presude donete su u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 22.05.2018. godine, po kome banka ima pravo na naplatu troškova i naknadu bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava, pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita. Troškovi obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, kao i drugi troškovi koje banka obračunava korisniku prilikom odobravanja kredita, ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava korisniku u toku realizacije ugovora o kreditu, mogu biti iskazani i u procentualnom iznosu i naplaćuju se samo kroz obračun efektivne kamatne stope. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

U tužbi od 26.02.2018. godine, vrednost predmeta spora je označena na 20.000,00 dinara.

S obzirom na navedeno, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP propisano je da revizija u sporu male vrednosti nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić