Rev 5181/2018 3.1.2.8.1.4; odgovornost za štetu zbog nepravilnog i nezakonotog rada državnih organa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5181/2018
12.03.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Miletić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, MUP RS, čiji je zastupnik Državni pravobranilac iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2537/2018 od 12.06.2018. godine, na sednici održanoj 12.03.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2537/2018 od 12.06.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji, presudom P 39/15 od 15.12.2017. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužilaca, tako što je obavezao tuženu da isplati tužiocima na ime naknade štete u ... vezano za lokal u ulici ... broj ... i to: 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate na ime plaćene zakupnine za lokal za period od 15.06.2008. godine do 31.08.2008. godine, sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od 01.09.2008. godine do isplate; 1.500 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate za plaćeni zakup iznajmljene muzičke opreme i rasvete za lokal za period od 15.06.2008. godine do 31.08.2008. godine, sa kamatom po stopi koju propisuje Evrpska centralna banka počev od 01.09.2008. godine pa do isplate; 94.141,00 dinar na ime plaćenog materijala i rada na uređenju lokala, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.12.2017. godine do isplate; i 250 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate na ime plaćene zakupnine iznajmljenog baštenskog inventara, sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka, počev od 01.09.2008. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca, kojim su tražili da se obaveže tužena da na iznose od 3.000 evra, 1.500 evra i 250 evra iz stava prvog izreke počev od 25.12.2012. godine plati kamatu propisanu Zakonom o zateznoj kamati, a na iznos od 94.141,00 dinara plati zakonsku zateznu kamatu od 10.12.2013. godine do 14.12.2017. godine (stav drugi izreke). Obavezao je tuženu da naknadi tužiocima troškove postupka u iznosu od po 526.187,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate, u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav treći izreke).

Apelacioni sud u Nišu, presudom Gž 2537/2018 od 12.06.2018. godine, ukinuo je presudu Osnovnog suda u Aleksincu, Sudska jedinica u Sokobanji P 39/15 od 15.12.2017. godine (stav prvi izreke), tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tužena da solidarno isplati tužiocima na ime naknade štete u ... vezano za lokal u ulici ... broj ..., i to: 3.000 evra sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od 01.09.2008. godine do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine pa nadalje do isplate po stopi koja je propisana Zakonom o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS računato na dan isplate i to za plaćenu zakupninu za lokal za period od 15.06.2008. godine do 31.08.2008. godine; 1.500 evra sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od 01.01.2008. godine do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine pa nadalje do isplate po stopi koja je propisana Zakonom o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS računato na dan isplate i to za plaćeni zakup iznajmljene muzičke opreme i rasvete za lokal za period od 15.06.2008. godine do 31.08.2008. godine; 94.141,00 dinar na ime plaćenog materijala i rada na uređenju lokala sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.12.2017. godine do isplate; 250 evra sa kamatom po stopi koju propisuje Evropska centralna banka počev od 01.09.2008. godine do 24.12.2012. godine, a od 25.12.2012. godine pa nadalje do isplate po stopi koja je propisana Zakonom o zateznoj kamatim, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS računato na dan isplate, i to na ime plaćene zakupnine iznajmljenog baštenskog inventara (stolovi, stolice, frižideri), sve u roku od 15 dana (stav drugi izreke). Obavezao je tužioce da solidarno naknade tuženoj troškove postupka u iznosu od 58.500,00 dinara, u roku od 15 dana po prijemu otpravka presude (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. a u vezi člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 49/13 – US, 74/13 – US i 55/14), koji se u konkretnoj situaciji primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija tužilaca nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. Prema oceni ovog suda, nema ni bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 7, 8, 231. stav 2, 276. i 386. ZPP, za koje se u reviziji ukazuje da su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, pa se u tom delu navodima revizije ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju pred drugostepenim sudom, tužioci su uzeli u zakup lokal u kući VV, u ulici ... broj ... u ..., radi obavljanja ugostiteljske delatnosti u periodu od 15.06.2008. godine do 01.09.2008. godine, u diskoteci „...“ za ugovorenu zakupninu u iznosu od 3.000 evra. Sačinjen je ugovor o zakupu 02.02.2008. godine i zakupodavcu je u celosti isplaćena zakupnina, o čemu su izdate i priznanice. Tužioci su od GG iz ... iznajmili muzičku opremu za ozvučenje i rasvetu za navedeni period za koji su zakup platili 1.500 evra, a od DD uzeli su u zakup stolove, stolice i rashladne uređaje za 250 evra. Sud je na osnovu veštačenja od strane veštaka Slobodana Uroševića utvrdio da su tužioci imali materijalne izdatke za rad i materijal na šanku, gredi za rasvetu, ogradi od ..., izradi vodovodne instalacije kod šanka, podijuma za muziku, nadstrešnice u dvorištu letnje bašte i krečenje u ukupnom iznosu od 94.141,00 dinar. Po prijavama građana zbog glasne muzike u zakupljenom objektu intervenisala je policija 19.07.2008. godine, kada je privremeno oduzeto pojačalo marke „....“ i dana 30.07.2008. godine kada je privremeno oduzeto pojačalo marke „...“. Policijska stanica u Sokobanji podnosila je zahteve za pokretanje prekršajnih postupaka protiv tužilaca zbog prekršaja iz člana 15. Zakona o javnom redu i miru navodeći da je javni red i mir remećen puštanjem glasne muzike dana 15.07.2008. godine u 03,10 časova, dana 30.07.2008. godine u 01,10 časova, dana 19.07.2008. godine u 02,00 časova, kao i dana 29.06.2008. godine u vremenu od 00,30 do 01,35 časova. Opštinski organ za prekršaje u Sokobanji, rešenjem P 1016/08 od 13.12.2008. godine, obustavio je prekršajni postupak protiv tužioca AA, zbog prekršaja iz člana 15. Zakona o javnom redu i miru, usled nedostatka dokaza, jer je AA u tom postupku isticao da je samo bio gost u diskoteci „...“, a ne zakupac, te da mu nije jasno zbog čega je od njega oduzeta muzička oprema, koje je navode potvrdio i u svojstvu svedoka, tužilac BB. Sud je iz iskaza svedoka ĐĐ utvrdio da je predmetni ugostiteljski objekat poslovao kao istureno mesto ugostiteljskog objekta „...“ u ..., da nikakva kontrola u smislu da li postoji dozvola za rad nije utvrđivana, niti je utvrđivana neka nepravilnost u tom smislu, već je policija isključivo vršila kontrolu buke. Sud je utvrdio da su tužioci u zakupljenom ugostiteljskom objektu emitovali muziku preko uređaja za pojačavanje zvuka, te da je zbog preglasne muzike intervenisala policija po prijavama građana.

Prvostepeni sud je zaključio da, radnici policije nisu bili nadležni da intervenišu u datim situacijama, već da je to bilo u nadležnosti komunalne inspekcije Opštinske uprave Opštine Sokobanja, kao i inspektora za zaštitu životne sredine, a što je prvostepeni sud utvrdio da je inspektor intervenisao i da buke nije bilo. Zatim, da je uvidom u rešenje i odluke organa za prekršaje utvrdio da su svi postupci protiv tužilaca obustavljeni i da su tužioci onemogućeni da posluju u navedenom lokalu, da započnu delatnost, a imali su ulaganja u vidu plaćene zakupnine za lokal, muzičku opremu, plaćen zakup za inventar i novčano ulaganje za rad i materijal na uređenju lokala, a kako je šteta pričinjena krivicom organa tužene, da je tužena u obavezi da tužiocima štetu i naknadi, zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke prvostepene presude.

Međutim, drugostepeni sud je zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uslovi za primenu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, iz razloga što nije utvrđeno nezakonito postupanje organa tužene, zbog čega tužena nije u obavezi da naknadi traženu štetu tužiocima.

U pobijanoj presudi, drugostepeni sud je citirao odredbu člana 14. Odluke Skupštine Opštine Sokobanja o merama za zaštitu od buke na teritoriji Opštine Sokobanja (kojom je propisano da uređaji za pojačavanje zvuka u ugostiteljskim i drugim objektima sa kojih se emituje muzički program u zatvorenom i otvorenom prostoru mogu se upotrebljavati samo po prethodno pribavljenom odobrenju, da odobrenje iz prethodnog stava, po zahtevu korisnika uređaja, izdaje nadležna inspekcija). Zatim, odredbu člana 15. navedene odluke (da, vlasnici ugostiteljskih objekata ne mogu u svojim objektima izvoditi muzički program koristeći uređaje za pojačavanje zvuka bez potvrde o sprovedenim tehničkim merama zaštite od nedozvoljenog nivoa buke izraženog prema tehničkom elaboratu ovlašćene organizacije).

Shodno citiranim odredbama, drugostepeni sud je zaključio da tužioci nisu u smislu odredbe člana 231. stav 2. ZPP dostavili dokaz da su u smislu odredbe člana 14. Odluke o merama za zaštitu od buke na teritoriji Opštine Sokobanja pribavili odobrenje nadležne inspekcije za upotrebljavanje uređaja za pojačavanje zvuka u svom ugostiteljskom objektu, niti u smislu odredbe člana 15. iste Odluke dokazali da imaju potvrdu o sprovedenim tehničkim merama zaštite od nedozvoljenog nivoa buke, izraženog prema tehničkom elaboratu ovlašćene organizacije.

Pored toga, kako je u konkretnoj situaciji utvrđeno da su organi policije kojima je u nadležnosti održavanje javnog reda i mira i postupanje po prijavama građana u situacijama kada se isti narušava, intervenisali u lokalu tužilaca upravo po prijavama građana zbog puštanja glasne muzike u vremenu predviđenom za odmor, da nema nezakonitog postupanja državnih organa i da tužioci nisu postupili po upozorenju organa policije za smanjenje jačine muzike, na koji način su sami doprineli da dođe do privremenog oduzimanja uređaja za pojačavanje jačine zvuka, a samo oduzimanje istih nije bila prepreka da objekat nastavi da se bavi ugostiteljskom delatnošću. Zatim, da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da su trebali da intervenišu organi komunalne inspekcije i za zaštitu životne sredine, iz razloga što je po prijavi građana zbog narušavanja javnog reda i mira u 02,00 i 03,00 časova ne treba da intervenišu inspekcijski organi, već organi policije. Drugostepeni sud nije prihvatio iskaz svedoka EE, radnika Opštinske uprave na radnom mestu ..., da u predmetnom lokalu aparat za merenje buke nije pokazivao jaču buku od one koja je propisana opštinskom odlukom, s obzirom na to da je isti postupao po pozivu tužilaca.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prema oceni ovoga suda, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužilaca za naknadu štete u iznosima bliže određenim u izreci pobijane drugostepene presude, zbog čega nisu od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Pri tome, kako se odbija kao neosnovana revizija tužilaca i navodi iz revizije nisu od uticaja na drugačiju odluku ovoga suda, to nije neophodno dalje detaljno obrazlagati ovu presudu na osnovu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić