Rev 5249/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5249/2024
21.05.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Slađan Stevanović, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oboje iz ..., koje zastupa Dušan Radenković, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3466/23 od 23.11.2023. godine, u sednici održanoj dana 21.05.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3466/23 od 23.11.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3466/23 od 23.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 1450/21 od 06.04.2023. godine, prvim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja imalac prava svojine na 1/2 parcele broj ... KO ..., opština ..., koja površina iznosi 5 ari i 25 m2 i da je putem održaja stekla dodatnih 27 m2 navedene parcele, koja površina parcele u privatnoj svojini tuženih sada iznosi 5 ari i 52 m2, sve upisano u list nepokretnosti broj ... KO ... Drugim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja imalac prava svojine na 1/2 parcele broj ... KO ..., opština ..., koja površina iznosi 8 ari 72 m2 i da je putem održaja stekla još dodatnih 85 m2 navedene parcele, koja površina u privatnoj svojini tuženih sada iznosi 9 ari 57 m2, sve upisano u list nepokretnosti broj ... KO ... Trećim stavom izreke, tužba je odbačena u delu kojim je traženo da se od delova dve navedene parcele formira parcela sa novim katastarskim brojem ukupne površine 15 ari 9 m2 u privatnoj svojini 1/1 tužilje, što bi tuženi bili dužni da priznaju i da trpe upis prava svojine na označenim nepokretnostima u katastar nepokretnosti i drugim javnim knjigama. Četvrtim stavom izreke, obavezana je tužilja da tuženima naknadi parnične troškove u iznosu od 87.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3466/23 od 23.11.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 1450/21 od 06.04.2023. godine.

Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o ista razmotri primenom člana 404. ZPP.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 sa izmenama i dopunama), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse ili novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji.

Predmet tražene pravne zaštite je sticanje prava svojine održajem na realno opredeljenoj površini katastarskih parcela na kojima su parnične stranke suvlasnici sa udelom od po 1/2 idealnog dela, a koja sporna površina izražena u kvadranim metrima zahvata deo suvlasničkog udela tuženih. Kod činjenice da utvrđenje prava svojine održajem na suvlasničkoj nepokretnosti nije isključeno Zakonom o osnovama svojinskopravnih odnosa, prema prirodi pravnog instituta susvojine definisanog članom 13. stav 1. navedenog Zakona tužilja nije mogla ostvariti delotvornu pravnu zaštitu tražeći uvećanje svog suvlasničkog udela realno opredeljenog površinom predmetne katastarske parcele. Tužilja uz reviziju nije priložila drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i bitno sličnim činjeničnim stanjem kao u ovoj parnici, u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse. Navodi revizije koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka bez uticaja su na mogućnost drugačijeg odlučivanja jer se zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka posebna revizija ne može izjaviti.

Saglasno izloženom, Vrhovni sud je shodno članu 404. stav 2. ZPP odlučio kao u pravom stavu izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 403. stav 3. ZPP, pa je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 410. stav 2. tačka 5. ZPP propisano je da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog Zakona.

Članom 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je dana 05.02.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora u ovoj parnici ne prelazi revizijski cenzus ustanovljen članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, to je primenom člana 413. ZPP revizija odbačena kao nedozvoljena drugim stavom izreke.

Predsednik veća-sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković