Rev 5257/2019 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5257/2019
27.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Mitrašinović, advokat iz ..., protiv tuženog PD „Termoelektrane i kopovi Kostolac, d.o.o Kostolac, čiji je punomoćnik Anđelija Milivojević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 485/2011 od 21.03.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 27.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 485/2011 od 21.03.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 256/2010 od 12.03.2010. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezan je tuženi da isplati tužiocu na ime naknade za trajne zasade koji se nalaze na eksproprisanim parcelama kp.br. .. vinograd od 4,47 ari i kp.br. .. vinograd od 9,09 ari, ... Vinogradi, upisanih u List nepokretnosti broj .. KO ..., iznos od 1.472.660,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.01.2009. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva kojim je traženo da se tuženi obaveže da isplati naknadu preko dosuđenog do traženog iznosa, kao i da se tuženi obaveže da na dosuđeni iznos, isplati zakonsku zateznu kamatu za period od 25.09.2002. godine do 12.01.2009. godine i da tužiocu na ime naknade štete za izgubljenu dobit isplati iznos od 2.981.158,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.01.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 485/2011 od 21.03.2012. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, kojim je obavezan tuženi da isplati tužiocu na ime naknade za trajne zasade na eksproprisanim parcelama kp.br. .. vinograd od 4,47 ari i kp.br. .. vinograd od 9,09 ari, u mestu ... Vinogradi, upisanih u List nepokretnosti broj .. KO ..., iznos od 1.472.660,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.03.2010. godine do isplate kao i delu stava drugog izreke, kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tražena naknada štete na ime izgubljene dobiti u iznosu od 2.981.158,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 12.01.2009. godine do isplate, kao i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda, u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate za period od 12.01.2009. godine do 12.03.2010. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 395. Zakona o parničnom postupku.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R3 78/2018 od 19.04.2019. godine, ne predlaže se Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 485/2011 od 21.03.2012. godine.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog u skladu sa članom 395. ZPP, pa je ocenjujući dozvoljenost revizije, primenom člana 401. stava 2. tačke 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 125/04 i 111/09), ustanovio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 394. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovima kada se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrrednost 100.000 evra, po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 07.05.2008. godine i preinačena 26.03.2009. godine. Vrednost pobijanog dela predmeta spora iznosi 1.472.660,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe (1 evro= 94,9671 dinara, predstavlja dinarsku protivvrednost 15.507,05 evra. Prvostepena presuda je doneta 12.03.2010. godine, a drugostepena presuda je doneta 21.03.2012. godine.

Imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko- pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 100.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 394. stav 2. ZPP.

Na osnovu člana 404. u vezi člana 412. stav 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić