
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5269/2020
23.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilja AA iz ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Miroslav Sibinović, advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Lukić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3295/20 od 15.07.2020. godine, u sednici održanoj 23.12.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3295/20 od 15.07.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3295/20 od 15.07.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3138/18 od 25.03.2019. godine, ispravljene rešenjem tog suda P 3138/18 od 09.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da tužilje imaju pravo lične službenosti - prava stanovanja u stanu ... u stambenoj zgradi, u ulici ... broj ..., površine 112 m2, upisanog u LN ... KO ..., kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezane su tužilje da tuženom naknade troškove parničnog postupka od 48.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3295/20 od 15.07.2020. godine, odbijena je žalbe tužilja i prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilje su blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što su predložile da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP.
Prema članu 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14 i 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava lične službenosti – prava stanovanja na osnovu ugovora, a pobijanom pravnosnažnom odlukom odlučeno je odbijanjem tužbenog zahteva. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se radi o parnici radi utvrđenje prava lične službenosti – prava stanovanja, u kojoj primena materijalnog prava u pogledu odluke o osnovanosti tužbenog zahteva zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja svakog konkretnog slučaja, a nižestepeni sudovi su prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari odluku o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovali na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Pri tom, izraženo pravno shvatanje u pobijanoj odluci u odnosu na uslove za nastanak lične službenosti – prava stanovanja na osnovu ugovora u skladu je i sa izraženim pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda u odluci Rev 493/10 koja je priložena uz reviziju, u kojoj je odlučivano o istovetnom zahtevu, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, kao i sa postojećom sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda.
Zbog toga, u konkretnom slučaju, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari, podneta je 31.07.2017. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 10.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.
Kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, pri čemu vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić