Rev 5313/2019 3.1.1.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5313/2019
01.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca KUD „Kolo“Bujanovac, čiji j punomoćnik Dragan Veličković, advokat u …, protiv tužene Javne ustanove za obrazovanje i kulturu „Vuk Karadžić“ Bujanovac, koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Bujanovac, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1603/18 od 15.03.2019. godine, na sednici veća održanoj 01.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1603/18 od 15.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 570/17 od 22.11.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da iseli lica i stvari iz pet učionica, dodatnog prostora, dva sanitarna čvora, koji su na skici veštaka označeni brojevima 1-8 i hodnika koji povezuje navedene prostorije, u delu zgrade koja se nalazi na kp. br. …/…, upisana u list nepokretnosti broj … KO …, i da preda tužiocu ključeve posebnog ulaza na severnoj strani navedene zgrade; stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 100.550,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1603/18 od 15.03.2019. godine ukinuta je prvostepena presuda, odbijen tužbeni zahtev i obavezan tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 46.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o reviziji na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2) ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom nakon otvaranja rasprave pred drugostepenim sudom, između pravnog prethodnika tužene Društvene ustanove za obrazovanje i kulturu „Vuk Karadžić“ Bujanovac, kao ustupioca i prenosioca, i tužioca, kao primaoca i korisnika, zaključen je ugovor o ustupanju nepokretnosti na trajno korišćenje 12.01.1996. godine kojim je ustupilac, kao korisnik zgrade Doma kulture u Bujanovcu, prizemlje u severnom delu zgrade koje se sastoji od sedam prostorija predao u državinu i na trajno korišćenje tužiocu bez naknade.

Tužilac je u državini predmetne nepokretnosti od 1980. godine. Tužena je tokom 2016. godine onemogućila tužioca da i dalje koristi nepokretnost tako što je u neke od prostorija uselila tri udruženja, a druge zatvorila.

U listu nepokretnosti broj ... KO ..., objekat Doma kulture, u kojem su predmetne prostorije, izgrađen na katastarskoj parceli broj .../..., u vreme pokretanja ove parnice bio je upisan kao svojina Republike Srbije sa pravom korišćenja pravnog prethodnika tužene, a sada je upisan kao javna svojina Opštine Bujanovac.

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 293/17 od 18.10.2017. godine pravnosnažno je utvrđeno da je ugovor o ustupanju nepokretnosti na trajno korišćenje od 12.01.1996. godine ništav.

Prema stanovištu drugostepenog suda, tužilac nema pravo na državinu predmetnih prostorija jer je presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 293/17 od 18.10.2017. godine utvrđeno da je ugovor o ustupanju nepokretnosti na trajno korišćenje od 12.01.1996. godine ništav. Činjenica da je tužena onemogućila tužioca da koristi navedene prostorije ne utiče na osnovanost tužbenog zahteva jer moraju biti ispunjeni kumulativno uslovi da tužilac ima pravo državine spornih objekata i da se oni nalaze u faktičkoj vlasti tužene.

Vrhovni kasacioni sud nije cenio revizijske navode kojima se ističe da zakonski zastupnik tuženog nije imao potrebno ovlašćenje za vođenje parnice jer predstavljaju ukazivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 9) ZPP zbog koje se revizija, prema članu 407. ZPP, ne može izjaviti.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se ističe da su pobijanom presudom pogrešno primenjene odredbe člana 81. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Sudska zaštita državine po osnovu prava na državinu iz člana 81. ZOSPO podrazumeva pravo na zaštitu zakonite državine. Imajući u vidu da je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 293/17 od 18.10.2017. godine utvrđeno da je ugovor o ustupanju nepokretnosti na trajno korišćenje od 12.01.1996. godine ništav, tužilac nema zakonitu državinu predmetne nepokretnosti. Tužilac je u državini sporne nepokretnosti od 1980. godine, ali nije dokazao da je od tada do 1996. godine imao državinu na osnovu punovažnog pravnog osnova podobnog za sticanje prava svojine, odnosno da od 1980. godine ima zakonitu državinu. Naprotiv, pravnosnažno je utvrđeno da je ugovor o ustupanju nepokretnosti na trajno korišćenje od 12.01.1996. godine ništav, te je tužiočeva državina zasnovana na tom ugovoru nezakonita. Tužilac je imao državinu spornog objekta u periodu od 1980. godine do 2016. godine, ali ni protek vremena ne čini tužbeni zahtev osnovanim jer je pravilno utvrđeno da tužilac nema zakonitu državinu.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. stava 1. i 154. ZPP, odbio zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka jer nije uspeo u tom postupku, a pored toga, zahtev za naknadu troškova nije ni opredeljen u smislu člana 163. stava 2. ZPP.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić