Rev 5353/2021 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5353/2021
19.01.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Gašić, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Ćuprija, koju zastupa Pravobranilac Opštine Ćuprije, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1221/21 od 03.06.2021. godine, u sednici održanoj 19.01.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1221/21 od 03.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Jagodini P 26/20 od 12.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 11.188.829,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.04.2017. godine pa do isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 327.000,00 dinara.

Apelacioni sud u Kragujevcu je, presudom Gž 1221/21 od 03.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Višeg suda u Jagodini P 26/20 od 12.03.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je, blagovremeno, izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11...18/20), i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom tužioca ne ukazuje se na neku drugu bitnu povredu, zbog koje revizija može da se izjavi, u smislu odredbe člana 407. stav 1. tačke 1.-3. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u maju mesecu 2014. godine, došlo je do izlivanja reke Ravanice u Opštini Ćuprija, pa su u poplavi uništeni zasadi tužioca pod suncokretom i pšenicom, na zemljištu u državnoj svojini koje je on uzeo u zakup po ugovoru o zakupu poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini od 20.11.2013. godine. Opština Ćuprija je donela odluku o proglašenju vanredne situacije na njenoj teritoriji od 15.05.2014. godine, a vanredna situacija je ukinuta 02.06.2014. godine. Tužilac je podneo prijavu štete od poplave nadležnom Opštinskom štabu za vanredne situacije za teritoriju Opštine Ćuprija 05.06.2014. godine, u kojoj je naveo lokaciju poljoprivrednog zemljišta i da je šteta nastala izlivanjem reke Ravanica. Prema obaveštenju poljoprivredne savetodavne i stručne službe Jagodina od 22.10.2018. godine, pod rednim brojem .., na spisku potencijalnih korisnika za dodelu pomoći, sastavljenom od strane Opština Ćuprija, nalazi se ime tužioca, AA, na zasejanim površinama pod suncokretom i pšenicom. Pomoć je dodeljivana u naturalnom obliku, međutim, tužilac je nije dobio, jer prema kriterijumima, suncokret i pšenica nisu spadali u predmet nadoknade, već je pomoć dodeljivana samo u kukuruzu i soji. Veštačenjem je utvrđeno da je tužilac imao zasejane dve kulture i to merkantilni kukuruz i merkantilnu pšenicu, tako što je na usevima pod suncokretom imao 100% štetu, a pod pšenicom 40%. Ukupno očekivana vrednost proizvodnje sa prosečnim prinosom od 3 tone po hektaru merkantilnog zrna suncokreta, da nije bilo poplave bila bi 3.374.856,00 dinara, dok ukupna očekivana vrednost proizvodnje sa prosečnim prinosom od 5 tona po hektaru merkantilnog zrna pšenice, da nije bilo poplave iznosi 1.062.422,00 dinara. Reka Ravanica je prema Odluci o utvrđivanju popisa voda prvog reda (''Službeni glasnik RS'', br. 83/2010) evidentirana u popisu voda prvog reda.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete, sa pripadajućom kamatom, pošto na strani tužene nije bilo propusta u uzročno-posledičnoj vezi sa predmetnom štetom pričinjenom tužiocu.

Zaštita od štetnog dejstva vode propisana je odredbom člana 45. Zakona o vodama (''Službeni glasnik RS'', br. 30/2010, 93/2012), tako što Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave obezbeđuju zaštitu od štetnog dejstva voda u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonima (stav 2.). Odbrana od poplava propisana je u odredbi člana 53. istog Zakona, tako što, u smislu stava 4. te odredbe, odbranu od poplava organizuje na vodama prvog reda i na sistemima za odvodnjavanje u javnoj svojini, javno vodoprivredno preduzeće, a na vodama drugog reda odbranu od poplava organizuje i sprovodi jedinica lokalne samouprave, u skladu sa opštim planom za odbranu od poplava i operativnim planom za odbranu od poplava.

U konkretnom slučaju, tužiocu je šteta na usevima i to: merkantilnoj pšenici i merkantilnom suncokretu, prouzrokovana izlivanjem reke Ravanice, koja je evidentirana u popisu voda prvog reda, a na tim vodama odbranu od poplava organizuje i sprovodi javno vodoprivredno preduzeće, u smislu odredbe člana 53. stav 4. Zakona o vodama, pa tužena nije pasivno legitimisana u ovoj parnici. Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, u smislu odredbe člana 172. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, a odbrana od poplave koja je tužiocu prouzrokovala predmetnu štetu, nije bila u funkciji organa tužene. Tužiocu nije dodeljen semenski kukuruz i soja, u smislu naturalne naknade štete za uništene useve, imajući u vidu da on na poplavljenoj parceli nije imao zasađene te useve, a da je to slučaj onda to svakako ne bi bio predmetni iznos koji predstavlja troškove proizvodnje i izgubljenu dobit na parcelama koje je tužilac koristio kao zakupac za proizvodnju suncokreta i pšenice.

Neosnovani su navodi revizije tužioca da je tužena odgovorna iz razloga ne preduzimanja mera zaštite od poplava, čime bi bio sprečen nastanak štete. Kao jedinica lokalne samouprave, tužena odbranu od poplava organizuje i sprovodi na vodama drugog reda, a reka Ravanica, čijim izlivanjem je tužiocu prouzrokovana šteta je evidentirana u popisu voda prvog reda, što znači da organizovanje odbrane od poplava na toj reci nije u nadležnosti tužene.

Navodima revizije revidenta o tome da je tužena, kao jedinica lokalne samouprave imala na raspolaganju mnogo mera, na osnovu Programa državne pomoći, u smislu davanja bespovratnih novčanih sredstava za nabavku đubriva, te dodelu naftnih derivata, ne dovodi se u sumnju pravilnost presude jer o tome nije odlučivano u ovoj parnici. Predmet ove parnice je šteta koja je tužiocu pričinjena poplavom u maju mesecu 2014. godine, na ime troškova proizvodnje i izgubljene dobiti na parcelama u državnoj svojini na kojima je tužilac zakupac, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahteva koji su stavljeni u postupku, tako što razmatra i utvrđuje samo činjenice koje su stranke iznele i izvodi samo dokaze koje su stranke predložile, u smislu odredbe člana 3. stav 1.i 7. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1. i 154. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u izreci doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić