
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5373/2019
08.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tuženog Republika Srbija, koga zastupa Državno pravobranilaštvo RS, Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5153/2019 od 13.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5153/2019 od 13.09.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 14943/17 od 13.03.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan je tuženi da tužiocu na ime neisplaćenih invalidnina za period od 01.09.2014. godine do 31.03.2018. godine isplati pojedinačno navedene iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, sve bliže određeno u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime neisplaćenih invalidnina za jul i avgust 2014. godine, isplati iznos od 14.542,09 dinara i iznos od 14.649,98 dinara, sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom četvrtim izreke odbijen je predlog za prekid postupka, a stavom petim izreke obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 78.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada nastupe uslovi za izvršnost pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5153/2019 od 13.09.2019. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe parničnih stranaka i prvostepena presuda je potvrđena u stavovima prvom, drugom, trećem i četvrtom izreke. U stavu drugom izreke preinačena je odluka o parničnim troškovima, pa je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 149.480,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada nastupe uslovi za izvršnost pa do isplate. U stavu trećem izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 10.759,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o njegovoj reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku da se dozvoli odlučivanje o reviziji tuženog.
Odluke nižestepenih sudova ne odstupaju od sudske prakse revizijskog suda izražene u brojnim odlukama zasnovanim na istom činjenično-pravnom osnovu (Rev 3305/19 od 27.09.2019. godine, Rev 85/19 od 14.11.2019. godine, Rev 4361/19 od 18.12.2019. godine). Otuda ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse. Nema potrebe ni za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.
S obzirom na izloženo, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke ove odluke, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U konkretnom slučaju, tužba radi naknade štete zbog neisplaćenih invalidnina podneta je dana 10.10.2017. godine, a preinačena je dana 09.01.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela presude iznosi 643.987,91 dinara, odnosno 5.440,92 evra. po srednjem kursu Narodne banke Srbije za 1,00 EUR na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je primenom člana 413. Zakona o parničnom postupku revizija tuženog odbačena, kao nedozvoljena, u stavu drugom izreke ove odluke.
Predsednik veća - sudija
dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić