Rev 538/2016 Stambeno pravo;donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o zakupu stana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 538/2016
07.09.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Vojislav Đunić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi donošenja rešenja koje zamenjuje ugovor o zakupu stana, odlučujući o reviziji protivnika predlagača izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 1151/15 od 13.11.2015. godine, u sednici održanoj 07.09.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija protivnika predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 1151/15 od 13.11.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 893/13 od 07.10.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je predlog predlagača AA za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o zakupu na neodređeno vreme i to stana broj ...u ul. ... broj ... u ..., ukupne površine 59 m2, po strukturi dvoiposoban, koji će koristiti sa članovima porodičnog domaćinstva ćerkom BB i unucima VV, GG i DD; stavom drugim izreke, konstatovano je da predlagač u korišćenju stana iz stava prvog izreke ima sva prava i obaveze zakupca stana na neodređeno vreme iz člana 30. do 39. Zakona o stanovanju RS; stavom trećim izreke, odlučeno je da ovo rešenje zamenjuje ugovor o zakupu stana na neodređeno vreme na stanu iz stava prvog izreke ovog rešenja, sve dok takav ugovor ne bude zaključen između predlagača i protivnika predlagača u skladu sa odredbama Zakona o stanovanju, a predlagač je obavezan da sve troškove u vezi stanovanja u predmetnom stanu plaća po Zakonu o stanovanju Republike Srbije; stavom četvrtim izreke, obavezan je protivnik predlagača da predlagaču naknadi troškove vanparničnog postupka od 644.280,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 1151/15 od 13.11.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba protivnika predlagača i potvrđeno rešenje Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 893/13 od 07.10.2014. godine; stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv rešenja drugostepenog suda protivnik predlagača je izjavio reviziju iz svih zakonom predviđenih razloga.

Predlagač je dostavio odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 420. stav 6. u vezi člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14), na čiju primenu upućuje član 506. stav 2. istog zakona, u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija protivnika predlagača nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predmetni stan je dat na korišćenje ĐĐ, kao nosiocu stanarskog prava na osnovu ugovora o korišćenju stana br.1/932-81 od 14.10.1981. godine, u kojem je kao član porodičnog domaćinstva bila upisana ćerka – ovde predlagač, a u stan su se uselile 01.10.1981. godine. Nosilac stanarskog prava, majka predlagača ĐĐ preminula je 1989. godine i u stanu je nastavila da živi predlagač AA sa svojom ćerkom i unucima. Predlagač je bila prijavljena na adresi u ulici ... broj ... u ..., međutim od 1983. godine u tom stanu neprekidno živi lice EE sa porodicom. U vreme smrti nosioca stanarskog prava predlagač nije imala rešenu stambenu potrebu, a protivnik predlagača je nosilac prava raspolaganja na predmetnom stanu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je predlagač zakupac na predmetnom stanu, te je doneto rešenje koje zamenjuje ugovor o zakupu.

Zakon o stanovanju u članu 34. stav 1. propisuje da u slučaju smrti zakupca ili njegovog iseljenja iz stana, zakupac na tom stanu postaje član porodičnog domaćinstva koji je nastavio da koristi taj stan, po sledećem redosledu: bračni drug, dete rođeno u braku, van braka, usvojeno i pastorče. Ako u stanu nije ostao niko od ovih članova porodičnog domaćinstva zakupac postaje roditelj zakupca, roditelj njegovog bračnog druga ili lice koje je zakupac dužan po zakonu da izdržava, ako je stanovao u tom stanu i nema rešenu stambenu potrebu, stavom 4. propisano je da u slučaju iz stava 1. i 2. ovog člana, lica koja su ostala u stanu dužna su da zakupodavca obaveste o smrti zakupca najkasnije u roku od 60 dana, a stavom 5. propisano je da je zakupodavac dužan da u roku od 30 dana od isteka roka iz stava 4. ovog člana, zaključi ugovor o zakupu stana, odnosno odredi lice koje će biti zakupac stana, a ako to ne učini zainteresovano lice može podneti predlog nadležnom sudu da u vanparničnom postupku donese rešenje kojim se zamenjuje ugovor o zakupu stana.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, utvrđeno je da je predlagač bila član porodičnog domaćinstva svoje majke i da je posle smrti majke nastavila da živi u stanu sa svojom ćerkom i unucima. Okolnost, na koju se ukazuje u reviziji, da je predlagač bila prijavljena u ulici ... broj ... u ... nije od značaja, obzirom da predlagač nije živela na navedenoj adresi, već da od 1983. godine tu živi treće lice sa porodicom. Kao član porodičnog domaćinstva koji je nastavio da koristi stan posle smrti nosioca stanarskog prava, predlagač ima pravo zakupa na neodređeno vreme na ovom stanu, tako da je pravilan zaključak nižestepenih sudova da su ispunjeni uslovi propisani članom 34. Zakona o stanovanju za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o zakupu stana.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom odlukom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Neosnovani su i revizijski navodi da predlagač nije obavestila zakupodavca o smrti zakupca u roku koji je propisan članom 34. stav 4. Zakona o stanovanju, te da zbog toga nema pravo na podnošenje zahteva za zaključenje ugovora o zakupu stana. O ovim navodima protivnika predlagača prvostepeni sud se pravilno izjasnio u tom smislu što ovaj rok nije prekluzivan, tako da njegovim protekom stranka nije izgubila pravo na podnošenje predloga za donošenje rešenja kojim se zamenjuje ugovor o zakupu stana.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić