Rev 5409/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5409/2022
14.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca – protivtuženih AA, BB, VV i GG, svi iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nikola Pantić, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca Grada Vranja, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Vranja, radi utvrđenja prava svojine i isplate naknade, odlučujući o reviziji tužilaca - protivtuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 285/2022 od 27.01.2022. godine, u sednici održanoj 14.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca - protivtuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 285/2022 od 27.01.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca - protivtuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 285/2022 od 27.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1357/21 od 15.11.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi - protivtužilac Grad Vranje da tužiocima – protivtuženima na ime naknade za faktički oduzetu nepokretnost – dela kp. br. .. KO ... u površini od 42 m2 isplati i to tužiocu AA iznos od 53.014,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.04.2021. godine do isplate, tužiocu BB iznos od 26.507,25 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.04.2021. godine do isplate, tužilji VV iznos od 13.253,62 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.09.2021. godine do isplate i tužiocu GG iznos od 13.253,62 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.09.2021. godine do isplate Stavom drugim izreke, utvrđeno je prema tužiocima – protivtuženima da je tuženi - protivtužilac Grad Vranje korisnik katastarske parcele br. .., list nepokretnosti br. .. KO ..., u površini od 42 m2, u realnom delu 42/435 m2 u merama i granicama bliže opisanim u ovom stavu izreke i naloženo tužiocima – protivtuženima da ovo pravo priznaju i trpe da se tuženi – protivtužilac može upisati u katastarskim i drugim knjigama kao korisnik na delu navedene parcele u realnom delu 42/435 m2. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova parničnog postupka i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 285/2022 od 27.01.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) Zakona o parničnom postupku u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Obrazloženje pobijanih presuda je u skladu sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u slučaju faktičke eksproprijacije koja nastaje kada se na zemljištu grade objekti od javnog interesa i kada ne postoji rešenje o izuzimanju iz poseda i isplati naknade, odnosno rešenje o eksproprijaciji. Kod utvrđenja da je u konkretnom slučaju deo katastarske parcele tužilaca zauzet izgradnjom ulice, koji drži i koristi tuženi, da je tužiocima u ovoj parnici dosuđena naknada u visini tržišne vrednosti za izuzeto zemljište i utvrđeno pravo korišćenja tuženog na tom zemljištu, ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, niti su tužioci dokazali postojanje različitih odluka i suprotno presuđenje u istoj ili sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi radi isplate naknade podneta je 21.04.2021. godine, sa vrednošću predmeta spora od 228.750,00 dinara. U podnesku od 06.09.2021. godine, tužioci su precizirali tužbeni zahtev i kao vrednost predmeta spora označili 106.029,00 dinara. Protivtužba radi utvrđenja prava korišćenja je podneta 13.09.2021. godine, vrednost predmeta spora je 106.029,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev onosi na novčano potraživanje, a protivtužbeni zahtev na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić