Rev 5509/2021 3.1.4.9; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5509/2021
09.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Sanda Suvačar, advokat iz ..., protiv tužene-protivtužilje BB iz ..., čiji je punomoćnik Milan Krkljuš, advokat iz ..., radi vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tužioca-protivtuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 263/21 od 23.06.2021. godine, u sednici održanoj 09.02.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca-protivtuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 263/21 od 23.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2 2210/19 od 25.03.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužene-protivtužilje. Stavom drugim izreke, zajedničko dete parničnih strnaka mal. VV rođen ....2017. godine u ..., poveren je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci BB i određeno je prebivalište deteta na adresi prebivališta majke. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac-protivtuženi kao otac da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća iznos od 11.000,00 dinara mesečno počev od 31.12.2019. godine kao dana podnošenja protivtužbe pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi, na način bliže opisan u tom delu izreke, dok je odbijen protivtužbeni zahtev u preostalom delu od dosuđenog iznosa od 11.000,00 dinara do traženog iznosa od 20.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta stranaka sa ocem AA na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca-protivtuženog kojim je tražio da se zajedničko dete parničnih stranaka mal. VV poveri njemu kao ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, da se obaveže tužena-protivtužilja da na ime svog doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta plaća mesečno iznos od 6.000,00 dinara, da se uredi način održavanja ličnih odnosa između majke i mal. deteta, sve na način bliže opisan u tom delu izreke i da se obaveže tužena- protivtužilja da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom šestim izreke, usvojen je predlog tužene - protivtužilje za određivanje privremene mere kojom je maloletno dete povereno njoj na samostalno vršenje roditeljskog prava do pravnosnažnog okončanja postupka. Stavom sedmim izreke, određeno je da žalba ne odlaže izvršenje privremene mere. Stavom osmim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 263/21 od 23.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca-protivtuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu u kojem je odbijen tužbeni zahtev, usvojen protivtužbeni zahtev, usvojen predlog za određivanje privremene mere i odlučeno o parničnim troškovima. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca- protivtuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac-protivtuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ('''Službeni glasnik RS'' 72/11 ... 55/14 i 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca-protivtuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe, neosnovani su revizijski navodi da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP s`obzirom na to da je činjenično stanje ono koje je utvrđeno u prvostepenoj presudi. Suprotno tvrdnji revidenta, ovaj sud smatra da je drugostepeni sud ocenio bitne žalbene navode.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tokom trajanja vanbračne zajednice parničnih stranaka rođen je ...2017. godine, njihov sin VV. Stranke su sa maloletnim detetom živele u domaćinstvu roditelja tužioca-protivtuženog, a zatim su se preselili u svoj stan koji je kupljen na kredit. Vanbračna zajednica parničnih stranaka prekinuta je ...2019. godine, kada je zbog ozbiljno i trajno poremećenih odnosa među parničnim strankama, kao i zbog fizičkog sukoba u porodičnom stanu ...2019. godine, tužilja sa maloletnim detetom trajno napustila zajednicu života sa tuženim i otišla da živi kod svojih roditelja u ... . Tokom trajanja vanbračne zajednice tužilac-protivtuženi je bio psihički i fizički nasilan prema tuženoj- protivtužilji (čemu je prisustvovalo mal. dete) zbog čega su mu izrečene hitne mere. U toku ove parnice određena je privremena mera i zajedničko dete stranaka povereno je na samostalno vršenje roditeljskog prava tuženoj-protivtužilji dok privremena mera traje i rešenjima prvostepenog suda od 11.02.2020. godine i 31.08.2020. godine uređeni su lični odnosi mal. deteta sa ocem. Tužilac-protivtuženi (rođen ...1987. godine) ima završenu srednju stručnu školu, zaposlen je u ... na poslovima ... gde ostvaruje mesečnu zaradu u iznosu od 80.000,00 dinara. Živi u stanu od 59 m2 u ... za koji otplaćuje stambeni kredit u mesečnim ratama od 16.000,00 dinara i keš kredit u mesečnim ratama od 25.000,00 dinara. Komunalni troškovi domaćinstva iznose 12.000,00 dinara mesečno. Nema zakonsku obavezu izdržavanja drugih lica osim mal. VV. U proteklom periodu nije doprinosio dečijem izdržavanju. Tužena- protivtužilja (rođena ...1998. godine) ima završenu osnovnu školu, zaposlena je kompaniji ... i ostvaruje mesečnu zaradu u iznosu od 50.000,00 - 60.000,00 dinara. Sa maloletnim detetom živi kod svojih roditelja u ... u kući površine 75 m2, gde imaju svoju sobu i sve uslove za život. Pomoć i podršku u brizi oko deteta pružaju joj roditelji. Njen otac je zaposlen i ostvaruje zaradu od 60.000,00 dinara mesečno, a majka je domaćica.Utvrđeno je da mesečne potrebe za mal. VV iznose 15.000,00 dinara mesečno i odnose se na ishranu, odevanje, sredstva za ličnu higijenu i igračke. Iz nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad ... (gde tužena-protivtužilja i mal. dete imaju prebivalište) utvrđeno je da je u najboljem interesu maloletnog deteta da bude povereno majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a prema nalazu Centra za socijalni rad ...,(gde tužilac-protivtuženi ima prebivalište), određen je način održavanja ličnih odnosa između oca i mal. deteta. Tužena-protivtužilja poseduje roditeljske veštine u svim segmetnima brige o detetu, ima podršku svoje najuže porodice i pokazuje visok stepen motivacije. Dete je emocionalno vezano za nju i adaptirano na nove uslove u majčinoj porodici i u socijalnoj sredini u kojoj su mu dostupni podsticajni sadržaji, a ima regulisan stabilan odnos sa tužiocem- protivtuženim. Stranke su postigle izvestan napredak u saradnji i uspevaju da održe dogovor oko deteta uz povremene komunikacijske probleme. Neophodna je podrška oba centra da bi se izbegli rizici oko ugrožavanja roditeljskog prava. Maloletno dete treba poveriti majci radi samostalnog vršenja roditeljskog prava, a sa ocem da održava lične odnose po modelu predloženom od strane Centra za socijalni rad Novi Sad, a određenom u izreci pobijene presude. Utvrđeno je da minimalna suma izdržavanja u smislu člana 160. stav 4. Porodičnog zakona koju periodično utvrđuje Ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu u vreme donošenja odluke iznosi 31.376,00 dinara. Baveći se ocenom mogućnosti dužnika izdržavanja i sa druge strane potrebama mal.deteta, pobijanom presudom je tužilac-protivtuženi obavezan da doprinosi izdržavanju mal.sina VV, iznosom od po 11.000,00 dinara, mesečno koji će isplaćivati zakonskoj zastupnici – majci BB.

Kod utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su tuženoj-protivtužilji dodelili samostalno vršenje roditeljskog prava, a tužioca-protivtuženog obavezali na izdržavanje i uredili način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i tužioca-protivtuženog, a odbili tužbeni zahtev.

I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u situaciji kada oba roditelja poseduju kapacitete da vrše roditeljsko pravo, odluka o tome da tužena-protivtužilja, kao majka vrši samostalno roditeljsko pravo doneta je na osnovu člana 77. stav 3. Porodičnog zakona-PZ, nakon mišljenja organa starateljstva pribavljenih u smislu člana 270. istog zakona i vođenja računa o najboljem interesu deteta. Najbolji interes deteta je pravni standard predviđen članom 3. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima deteta, preuzet je u odredbama članova 6. i 266. stava 1. Porodičnog zakona i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. U konkretnoj situaciji prisutnost majke na roditeljskom planu s obzirom na privrženost i emocionalnu vezanost mal. deteta za majku kao primarnog negovatelja, njegov uzrast i razvojne potrebe, ukazuju na pravilan zaključak nižestepenih sudova da je u njegovom najboljem interesu da roditeljsko pravo samostalno vrši tužena-protivtužilja.

Neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje na bitne povrede odredaba postupka iz člana 374. stav 1. ZPP u vezi člana 271.ZPP te da je sud doneo pobijenu presudu bez angažovanja veštaka, treće stručne službe koja bi rekla šta je u najboljem interesu deteta, imajući u vidu da je sud postupio u smislu člana 270. PZ, a tužilac-protivtuženi primedbama nije doveo u sumnju stručnost sačinjenog izveštaja u delu koji se tiče podobnosti i roditeljskih kapaciteta majke za samostalno vršenje roditeljskog prava. Nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza od strane sudskog veštaka, jer je sud doneo odluku na osnovu mišljenja Centra za socijalni rad, koji je svoje stručno mišljenje dao u skladu sa pravilima struke. Naime, okolnost da je tužena-protivtužilja podobna za vršenje roditeljskog prava nije sporna, ona je utvrđena u postupku pred prvostepenim sudom, kao i da je mal. VV privržen i jednom i drugom roditelju. Međutim, na osnovu stručnog mišljenja nadležnog organa koje je dato jasno, nedvosmisleno, u skladu sa pravilima struke i koje navodima tužioca-protivtuženog nije dovedeno u sumnju, utvrđeni su razlozi zbog kojih mal. VV u uzrastu u kome se nalazi, treba poveriti na staranje majci. Naime, u mišljenjima organa starateljstva detaljno su iznete porodične prilike stranaka i sve okolnosti koje su od značaja za ocenu najboljeg interesa deteta. Pri tome, najbolji interes deteta je jedan od komplementarnih principa koji proizilazi iz Konvencije o pravima deteta i predstavlja pravni standard koji je uvek prioritetan kada se odlučuje o zaštiti prava i interesa deteta, a ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja što su nižestepeni sudovi pravilno učinili. U prvi plan se stavlja interes maloletnog deteta koji ima prioritet u odnosu na želje i interese roditelja i koji u konkretnoj situaciji nalaže da maloletni sin stranaka živi sa majkom što je njegova primarna potreba. Istovremeno, ovakva odluka omogućava tužiocu-protivtuženom kao roditelju koji ne vrši roditeljsko pravo, da prati i utiče na vaspitavanje maloletnog deteta, u smislu člana 78. stav 3. PZ.

Na osnovu člana 61. PZ uređen je način održavanja ličnih odnosa tužioca- protivtuženog kao oca sa maloletnim detetom koje neće živeti u njegovom porodičnom domaćinstvu. Način održavanja ličnih odnosa uređen je s`obzirom na potrebe maloletnog deteta i tužioca-protivtuženog imajući u vidu mišljenje nadležnog organa starateljstva. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda određeni model viđanja oca i deteta je optimalan imajući u vidu uzrast maloletnog deteta i da će taj model doprineti uspostavljanju kvalitetnih i bliskih odnosa oca i deteta i omogućiti da tužilac kao otac ima značajnu ulogu u uvid, podizanje i vaspitavanje svog deteta. S`druge strane kako maloletno dete budu raslo, tužilac-protivtuženi ima mogućnost da se sa zakonskom zastupnicom dogovori oko proširenja modela viđanja, ali i da eventualno to svoje pravo ostvari u drugoj parnici.

Bez uticaja na drugačiju odluku su navodi revizije kojima se ukazuje na teškoće u viđanju jer se prebivališta maloletnog deteta i oca nalaze u različitim mestima ( ...- ...) jer se prema utvrđenom modelu, viđanje deteta sa ocem ostvaruje na uobičajeni način, a eventualne teškoće u viđanju se na najbolji način mogu prevazići dogovorom roditelja. Način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i tužioca- protivtuženog uređen je na osnovu mišljenja organa starateljstva koji je imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a nižestepeni sudovi su pored pravilne ocene stručnog mišljenja Centra za socijalni rad Novi Sad, pravilno ocenili i sve druge činjenice utvrđene izvedenim dokazima tokom prvostepenog postupka i to prvenstveno razvojne potrebe maloletnog deteta, kao i spremnost i motivaciju oca da održava kontakte sa maloletnim detetom imajući u vidu najbolji interes deteta u smislu člana 266. stav 1. PZ, Pored toga, otac je u obavezi da isplanira i da kvalitetno provodi vreme sa svojim detetom sve u cilju eliminisanja negativnih posledica narušenih roditeljskih odnosa. Takođe, majka ima obavezu da priprema dete za kontakte sa ocem u smislu podsticanja deteta da se sa ocem vidi i provodi vreme.

Pravilno su procenjene i mesečne potrebe deteta i tužilac-protivtuženi je obavezan da doprinosi njegovom izdržavanju na osnovu člana 154. stav 1. i 160. i 162. PZ. Stoga, po oceni Vrhovnog kascionog suda, iznos na koji je tužilac-protivtuženi pobijanom odlukom obavezan nije previsoko određen i suprotno navodima revizije ne prevaljuje teret izdržavanja deteta samo na njega kao oca. Dosuđenim iznosom izdržavanja obezbeđuje se podmirivanje potreba maloletnog deteta stranaka i osigurava isti standard koji imaju njegovi roditelji pri čemu egzistencija tužioca- protivtuženog nije ugrožena, dok će ostala sredstva potrebna za izdržavanje mal. deteta obezbediti majka, ne samo novcem nego i staranjem o detetu.

U smislu odredbe člana 266. stav 1. PZ i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda najbolji interes deteta je da bude povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava majci imajući u vidu da je tužena-protivtužilja roditelj koji je podoban za vršenje roditeljskog prava. Pravilno su procenjene i mesečne potrebe deteta i tužilac-protivtuženi obavezan da doprinosi njegovom izdržavanju na osnovu člana 154. sta 1. i 160. do 162. PZ, a način održavanja ličnih odnosa određen je u skladu sa datim nalazom Centra za socijalni rad. Pobijena presuda doneta je na osnovu napred navedenih odredbi Porodičnog zakona, kao i člana 3. stav 1. Konvencije o pravima deteta, pa se neosnovano revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni razlozi o kojima se drugostepeni sud već izjasnio, dajući razloge koje prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić