Rev 5510/2019 građenje na tuđem zemljištu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5510/2019
03.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Vesne Subić i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Stanimir Videnov, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Nada Putnik, advokat iz ..., radi činidbe po tužbi i naknade štete po protivtužbi, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8463/18 od 13.02.2019. godine, u sednici održanoj 03.03.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8463/18 od 13.02.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 8463/18 od 13.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 8463/18 od 13.02.2019. godine, stavom prvim izreke žalba tužilje je odbijena, kao neosnovana i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 39669/13 od 28.03.2016. godine potvrđena u stavu drugom i petom izreke, kojima je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da na kp.br. ... KO ... vlasništvo tužilje, uspostavi pređašnje stanje, tako što će porušiti poslovni objekat sagrađen na kp.br. ... i ..., KO ..., u merama i granicama bliže određenim ovim stavom izreke, odneti građevinski materijal sa parcele tužilje, zaravnati ga i predati tužilji u državinu u stanju u kom je bio pre izgradnje (stav drugi izreke), te kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav peti). Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa i u interesu ravnopravnosti građana, kao i radi ujednačavanja sudske prakse.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Odluka o tužbenom zahtevu u ovoj pravnoj stvari, doneta je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od primene prava u odlukama Vrhovnog suda Srbije i Vrhovnog kasacionog suda u predmetima sa tužbenim zahtevom i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Imajući ovo i vidu, ali i da tužilja uz reviziju nije dostavila pravnosnažne sudske odluke sa drugačije izraženim pravnim shvatanjem, ali i da odluka u predmetim sa ovakvim tužbenim zahtevom zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, proizilazi da u ovom predmetu ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 27.05.1998. godine, a vrednost predmeta spora označena je u tužbi iznosom od 30.000,00 dinara. Prvostepena presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu, ukinuta je rešenjem drugostepenog suda od 26.09.2013. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, u kom postupku je doneta i pobijana odluka.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na nenovčano potraživanje, u kome označena vrednost predmeta spora, prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra, osnosno ne prelazi graničnu vrednost za dozvoljenost revizije, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da revizija tužilje nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić