Rev 5542/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.1.9.1; sticanje i prestanak stvarne službenosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5542/2020
15.04.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Marine Milanović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoranka Arsenović advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Vesna Novković advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2097/19 od 19.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 15.04.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2097/19 od 19.02.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2097/19 od 19.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P 7678/16 od 10.12.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je utvrđeno da tužilac ima pravo stvarne službenosti kolskog prolaza radi korišćenja svoje k.p. br. .. upisane u l.n. broj .. u KO ..., kao povlasnog dobra preko parcele prvotuženog i parcele drugotuženog, kao poslužnog dobra i to: na parceli prvotuženog k.p. broj .. KO ..., na delu koji ima površinu 186m2 po merama i granicama koje su označene na skici uviđaja, bliže određene navedenim stavom izreke, i na parceli drugotuženog k.p. br. .. KO ..., na delu koji ima površinu 114m2 po merama i granicama koje su označene na skici uviđaja bliže određene navedenim stavom izreke, što su tuženi dužni da trpe i dozvole tužiocu da svoja prava kolske službenosti upiše u Službi za katastar nepokretnosti u Kragujevcu, a na osnovu ove presude. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da dozvole tužiocu korišćenje stvarne službenosti kolskog prolaza, a tuženi BB je dužan da ukloni četiri betonska stuba sa ogradom od pletene žice i kapijom postavljenom na međi k.p. br. .. (ulica ...) i k.p. br. .. obe u KO ... u širini od 3,5 m. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplate iznos od 341.630,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2097/19 od 19.02.2020. godine, odbijene su žalbe tuženih i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P 7678/16 od 10.12.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odlučuje shodno članu 404. ZPP, radi rešavanja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana i radi ujednačavanja sudske prakse.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 – u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju, predmet spora je utvrđenje prava službenosti kolskog prolaza rada korišćenja parcele kao povlasnog dobra a preko parcela tuženih, kao poslužnog dobra. Uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu sudske zaštite, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa, ujednačavanja sudske prakse niti potrebe za novim tumačenjem prava. Odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Tuženi uz reviziju nisu priložili niti se pozvali na sudske odluke koje bi ukazivale na različito postupanje, odnosno suprotno presuđenje sudova u istovetnoj činjenično pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju, te ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.

Iz izloženih razloga, posebna revizija nije dozvoljena primenom člana 404. ZPP, te je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta dana 06.04.2016. godine, a vrednost spora označenog u tužbi je 19.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko pravnom sporu u kome pobijana vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija nije dozvoljena.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić