
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5580/2018
11.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubomir Milić, advokat iz ..., protiv tuženih Omladinsko sportsko društvo „Beograd“ iz Beograda, koga zastupa Miraž Tomović, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Koviljka Raičević, advokat iz ..., sa umešačem RPC „Pešović“ Šimanovci, radi činidbe, odlučujući o reviziji tužilje izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7249/15 od 25.05.2016. godine, u sednici veća održanoj 11.06.2020. godine
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE predlog Apelacionog suda u Beogradu za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 395. ZPP.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7249/15 od 25.05.2016. godine u stavu prvom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 45716/10 od 05.03.2015. godine, ispravljenom rešenjem tog suda P 45716/10 od 22.10.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se obavežu tuženi da tužilji predaju u posed stan koji se nalazi na prvom spratu poslovno- stambene zgrade u ulici ..., na katastarskoj parceli .. KO ..., površine 35,02 m2, faza .., oznaka .., ispražnjen od lica i stvari. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor litispidencije istaknut od tuženog Omladinsko sportsko društvo „Beograd“ da se vodi parnica u predmetu P 3361/01 Prvog opštinskog suda u Beogradu. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7249/15 od 25.05.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena u stavu prvom izreke presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 45716/10 od 05.03.2015. godine, ispravljena rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P 45716/10 od 22.10.2015. godine. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu trećem izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P 45716/10 od 05.03.2015. godine, ispravljene rešenjem istog suda P 45716/10 od 22.10.2015. godine i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak u ukinutom delu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u odnosu na stav prvi izreke, tužilja je blagovremeno preko punomoćnika izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, pogrešno se pozivajući na odredbu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku, radi potrebe razmatranja pravnih pitanja koja su u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.
Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R3 71/18 od 21.11.2018. godine predloženo je Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7249/15 od 25.05.2016. godine.
Prema članu 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 125/04 i 111/09), koja se u ovom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 55/14), revizija je izuzetno dozvoljena i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati po odredbama člana 394. tog zakona, kad je po oceni Apelacionog suda o dopuštenosti ove revizije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ujednači sudska praksa ili kada je potrebno novo tumačenje prava.
Postupajući po predlogu Apelacionog suda u Beogradu, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj.
Predmet tražene pravne zaštite u ovoj pravnoj stvari je predaja u državinu stana koji se nalazi na prvom spratu poslovno-stambene zgrade u ulici ..., na katastarskoj parceli .. KO ..., površine 35,02 m2, faza .., oznaka .., koji je tužilja kupila po ugovoru o kupoprodaji od jednog od investitora gradnje, preduzeća „Investeksport“ iz Smederevske Palanke, prema kome je u ovom sporu prekinut postupak zbog otvaranja postupka stečaja. Nižestepeni sudovi su o pravu tužilje odlučili na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja nalazeći da je tužbeni zahtev neosnovan jer tužilja nije dokazala da je vlasnik stana koji se nalazi u državini tužene BB po valjanom pravnom osnovu- ugovoru o kupoprodaji nepokretnosti, u skladu sa odredbama člana 3. i 37. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa i pravilima o jačem pravnom osnovu za sticanje svojine na istoj nepokretnosti u slučaju njenog dvostrukog prometa propisanih članom 41. stav 2. tog Zakona.
Po mišljenju Vrhovnog kasacionog suda, pravna pitanja koja su se u vezi primene navedenih zakonskih odredbi postavila u ovoj parnici odnose se na konkretne činjenice i okolnosti ovog slučaja a ne na jedinstvenu primenu zakona koja treba da doprinese pravnoj sigurnosti i ujednačavanju sudske prakse. Revident u posebnoj reviziji ukazuje na postojanje više pravnosnažnih presuda donetih po tužbama različitih tužilaca protiv tuženih preduzeća „Investeksport“ iz Smederevske Palanke i Omladinskog sportskog društva „Beograd“, iz istog pravnog osnova, sa sasvim suprotnim odlukama od pobijane odluke odnosno koje su donete u prilog tih tužilaca. Međutim, priložene sudske odluke ne opravdavaju odlučivanje o posebnoj reviziji u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse s obzirom da su donete u sporovima sa drugačije utvrđenim činjeničnim stanjem i odnose se na druge stanove po osnovu izgradnje od istih investitora u vezi kojih se nisu postavila sporna činjenična pitanja kao u ovoj parnici. Rešenje spornog pravnog odnosa vezano je za konkretnu činjeničnu podlogu i utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti razlog za izjavljivanje revizije po članu 395. ZPP, pa su nižestepeni sudovi o pravu tužilje odlučili pravilnom primenom materijalnog prava, u skladu sa stavovima i mišljenjima Vrhovnog kasacionog suda iznetim i u drugim postupcima, tako da zaključci nižestepenih sudova u tom delu ne odstupaju od ustaljene sudske prakse.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena. Odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 Evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 28.02.2007. godine, radi činidbe - predaje stana u posed a vrednost spora označena u tužbi je iznos od 1.000.000,00 dinara. Na dan podnošenja tužbe srednji kurs 1 evra iznosio je 79,99 dinara, pa vrednost predmeta spora na taj dan iznosi 12.501,56 evra.
S obzirom da je vrednost predmeta spora u ovoj parnici ispod graničnog iznosa propisanog citiranom zakonskom odredbom za dozvoljenost revizije to revizija tužilje u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP nije dozvoljena.
Sa navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić