
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5622/2019
11.03.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Butolen Franc Branko, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 183/19 od 29.07.2019. godine, u sednici održanoj 11.03.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 183/19 od 29.07.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Negotinu Gž 183/19 od 29.07.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 774/16 od 13.02.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime manje isplaćenih mesečnih iznosa pripadajuće penzije za period od 01.09.2013. godine do 30.10.2015. godine plati pojedinačne iznose bliže određene u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu u kojem je tužilja tražila da sud obaveže tuženog da tužilji na ime isplaćenih penzija plati preko dosuđenog iznosa, za period od 01.09.2013. godine do 30.10.2015. godine još 29.143,68 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa kao u stavu prvom izreke, kao dana dospeća pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji plati na ime troškova parničnog postupka 52.694,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove postupka za period od dana presuđenja do nastupanja uslova za izvršenje.
Presudom Višeg suda u Negotinu Gž 183/19 od 29.07.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 774/16 od 13.02.2017. godine u stavu drugom, četvrtom i petom izreke.
Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, sa obrazloženjem da Vrhovni kasacioni sud zauzme stav u vezi odlučivanja o visni troškova postupka, navodeći da su sudovi pogrešno odlučili o troškovima postupka, jer na dosuđeni iznos troškova nije priznat porez na dodatu vrednost od 20 %. Ceneći revizijske navode Vrhovni kasacioni sud smatra da je izjavljena posebna revizija u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku - ZPP.
Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da nema razloga za odlučivanje o reviziji tužilje.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi moglada se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj koja je izjavljena protiv odluke o troškovima postupka, te je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije, primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Članom 28. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.); kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).
Kako se revizijom pobija odluka o troškovima postupka koja ne čini glavni zahtev, to znači da revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić