
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5628/2020
10.12.2020. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 1717/19 od 27.04.2020. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 1717/19 od 27.04.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Surdulici P 1070/2018 od 06.02.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime sticanja bez osnova zbog većeg iznosa naplaćenih komunalnih usluga u periodu od 01.03.2010. godine do 30.04.2010. godine, isplati iznos od 200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.2018. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka.
Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 1717/19 od 27.04.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u drugom stavu izreke presude Osnovnog suda u Surdulici P 1070/2018 od 06.02.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na član 404. ZPP, radi rešavanja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, jer se revizijom pobija odluka o troškovima postupka koji ne čine glavni zahtev, čiji se obračun vrši u svakoj parnici pojedinačno na osnovu Advokatske tarife i predstavlja činjenično pitanje svakog konkretnog spora.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna, jer je izjavljena protiv rešenja protiv koga se ne može izjaviti.
Odredbom člana 28. ZPP, propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškvi ne uzimaju se obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).
Kako se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, koji ne čine glavni zahtev, revizija nije dozvoljena.
Na osnovu čl. 404. i 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić