
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5688/2018
28.05.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca Preduzeća „Superlab“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Đorđe Mara advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Radmilo Stojić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4865/16 od 23.05.2018. godine, u sednici veća održanoj 28.05.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4865/16 od 23.05.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 52177/10 od 22.05.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade štete isplati iznos od 978.888,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2006. godine, iznos od 2.160.199,21 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2007. godine pa do isplate i iznos od 970.547,15 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.04.2007. godine pa do isplate, a stavom drugim izreke je obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 243.425,00 dinara. Rešenjem od 11.04.2016. godine odbijen je zahtev za ispravku prvostepene presude u delu koji se odnosi na troškove parničnog postupka.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 4865/16 od 23.05.2018. godine, stavom prvim izreke odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio prvostepenu presudu. Stavom drugim izreke je odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio rešenje od 11.04.2016. godine, a stavom trećim izreke je obavezao tužioca da tuženoj naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 24.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije na osnovu člana 401. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) u vezi člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), postupci započeti pre stupanja na snagu ovog zakona sprovešće se po odredbama tog zakona („Službeni glasnik RS“ br. 125/04 i 111/09). Međutim, prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), revizija je dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku porotivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, a koji nisu pravnosnažno rešeni do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Tužba u ovom postupku podneta je 12.05.2006. godine sa zahtevom na naknadu štete u iznosu od 2.510.000,00 dinara. Tužilac je podneskom od 04.06.2012. godine, u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog veštaka, preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahteva koji mu je pravnosnažnom presudom odbijen.
Imajući u vidu da je pobijena drugostepena presuda doneta 23.05.2018. godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama ZPP, a da vrednost predmeta spora pobijenog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe (04.06.2012. godine) to revizija tužioca nije dozvoljena, pa je odlučeno kao u izreci na osnovu odredbe člana 404. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić