U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ne ukazuje na druge povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog u smislu člana 407. istog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u vanbračnoj zajednici tužilje i tuženog rođeno je dvoje maloletne dece i to VV, rođen ...2014. godine, koji je u vreme pravnosnažnosti presude imao šest godina i ćerka GG, rođena ...2019. godine, koja je u vreme pravnosnažnog presuđenja imala jednu godinu. Nakon prestanka vanbračne zajednice u decembru 2018. godine tužilja sa maloletnom decom živi u porodičnoj kući svojih roditelja u ... a tuženi u iznajmljenom stanu do marta 2019. godine kada mu je prestao radni odnos i od tada živi u ... u novoj vanbračnoj zajednici u kojoj je dobio dete. Tužilja je po struci ..., bavi se prodajom ... od čega mesečno zaradi oko 40.000,00 dinara, mada su ovi prihodi smanjeni u vreme pandemije, a pomažu joj i roditelji penzioneri. Maloletni VV ima šest godina, pohađa predškolsku ustanovu i Centar za ... a naknada za ove usluge iznosi 6.000,00 dinara mesečno. Maloletna GG ima jednu godinu, pohađa vrtić, a naknada za ovu uslugu izosi 3.000,00 dinara mesečno. Ukupan iznos sredstava potreban za izdržavanje maloletnog VV iznosi 24.000,00 dinara a maloletne GG iznosi 20.000,00 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je pobijanom presudom utvrđena visina obaveze tuženog da doprinosi izdržavanju svoje maloletne dece na način kako je to određeno izrekom pobijane presude.

Naime, prema odredbi člana 67. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“ br. 18/05), pravo je i dužnost roditelja da se staraju o deci, dok prema članu 75. i 160. stav 1. istog zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja, kako to propisuje član 160. stav 2. istog zakona, dok mogućnosti roditelja kao dužnika izdržavanja, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, ličnih potreba roditelja ali i obaveze izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje, kako je propisano stavom 3. iste zakonske odredbe.

Imajući u vidu utvrđene potrebe maloletne dece, kao i imovinske prilike njihovih roditelja, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilan zaključak iz pobijane presude da je tuženi u mogućnosti da doprinosi izdržavanju svoje maloletne dece sa utvrđenim mesečnim iznosima, bez opasnosti po sopstvenu egzistenciju i egzistenciju drugih lica prema kojima ima obavezu izdržavanja. Odredba člana 6. stav 1. Porodičnog zakona obavezuje sud da prilikom donošenja odluke o izdržavanju dece, vodi računa pre svega o njihovim interesima, dok se obaveza roditelja kao dužnika izdržavanja, zasniva na kriterijumu odgovornog roditelja. To znači da i roditelj koji ne živi sa maloletnom decom, je uvek u obavezi da doprinosi njihovom izdžravanju, osim u slučaju potpune nesposobnosti za privređivanje. Na ovaj način maloletnoj deci se može obezbediti suma neophodna za zadovoljenje njihovih egzistencijalnih, zdravstvenih, obrazovanih i socijalnih potreba, a koje treba da omoguće detetu najmanje takav nivo životnog standarda, kakav uživa roditelj koji je dužnik izdržavanja, saglasno članu 162. stav 3. Porodičnog zakona.

Tuženi nije pružio dokaze da nije u mogućnosti da svojim radom ostvaruje prihode, a i dosuđena suma doprinosa u izdržavanju dece je ispod minimalne sume izdržavanja propisane članom 160. stav 4. Porodičnog zakona.

Kako se ostalim revizijskim navodima ponavljaju žalbeni navodi koji su od strane drugostepenog suda potpuno i pravilno ocenjeni, to je ovaj sud iz napred navedenih razloga, a primenom člana 414. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić